Udaraljke i Membranofoni

[mykeli]

Oblik mu je jednak obliku velikog bubnja. Valjak je razmjerno plitak; omotač mu je najčešće od metala, a na njegovim otvorenim stranama razapete su dvije opne od kože, pomoću obruča s vijcima.
Mali bubanj leži na postolju vodoravno, pa se po njemu odozgo udara. Ima viši zvuk od velikog bubnja.
Palice su mu izrađene od drveta, sa sitnom glavicom; udarac njima daje oštriji zvuk. Preko donje opne razapeto je nekoliko srebrnih ili bakrenih žica. Treperenje opne prenosi se i na njih što doprinosi šumnom i svijetlom zvuku. Njihovim se otklanjanjem postiže tamniji i tuplji zvuk. U sviranju se najčešće koriste obje palice (drvenog vrha), ali i metlice, koje povlačenjem po koži daju karakterističan šum. Tipični za ovaj instrument jesu naglašeni udari palicama s dvo-, tro-, ili četverostrukim predudarom. Ako se ravnomjerno ponavlja ističu marševsko obilježje glazbe. Stoga se i koristi u vojnoj glazbi.
Zahvaljujući oštrom i preciznom zvučanju služi i za izlaganje složenijih ritmičkih motiva i pratećih obrazaca. I tad se koristi za ritam marša, ali i za ritam nekog plesa npr. u baletu Bolero Maurice Ravela.
Koristi se i za tremolo (virbl). Tada svaka palica udara opnu barem po 2 puta prije nego je druga smijeni. Drugi udar proističe iz elastičnog odskoka palice nakon prvog udara.
Notira se ritmički na jednoj crti.