|
|
![]() |
#1 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#2 |
Belaj boy
|
![]()
Vlada Panović
Vlada Panovic, rodjen 11. novembra 1967. u Kraljevu, gde je diplomirao u srednjoj muzickoj skoli "Stevan Mokranjac". Svoju ljubav prema muzici je izrazio kroz otkrivanja i istrazivanja svih muzickih zanrova, koja je kasnije u svojoj karijeri usmerio ka raznolikosti i bogatstvu balkanskog folkolora. Clan je Nacionalnog orkestra Radio televizije Srbije. Najznacajnije nagrade koje je osvojio su: - Prva harmonika Srbije (Arandjelovac 1994) - Prva harmonika Vecernjih novosti (1997) - Prva harmonika Jugoslavije - Soko Banja (1997) |
![]() |
![]() |
Sledeći član vam se zahvalio jeftabgd za ovaj koristan post: | amircic (13.10.2023) |
![]() |
#3 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#4 |
Belaj boy
|
![]()
Siniša Tufegdzić
U mestu Radenković kod Sremske Mitrovice rođen je i odrastao Siniša Tufegdžić. Kao klinac zainteresovao se za muziku. U sedmoj godini počeo je da prstima prebira i svira na očevoj harmonici. Svoju prvu dugmetaru dobio je u desetoj godini. Muzičko znanje je sticao na privatnim časovima, jer u to vreme u državnim muzičkim školama nije postojalo obrazovanje za instrumentaliste na dugmetarama. Njegov profesor u poznatoj skoli harmonike ‘Krnjevac’ u Beogradu bio je Aleksandar Todorović- Krnjevac. - Mnogo je voleo da svira, pa mu nije bilo teško ni da dva puta nedeljno autobusom ide iz Sremske Mitrovice za Beograd na časove harmonike. Osam godina bio je đak čika Ace Krnjavca. Dobijao je pohvale, pričali su mu da je vrlo talentovan, a njemu je važno bilo samo da svira, svira, svira… A onda je talentovan harmonikaš počeo da dobija prve poslovne angažmane na veseljima u svom kraju. Naravno, i da zarađuuje prve pare. Kao četrnaestogodišnjak postao je član najpoznatijeg i najboljeg mačvanskog orkestra koji je oformio i vodio tada poznati lokalni pevač Đoka Savatić. Dobro je ispekao zanat. Sa 15 godina našao se prvi put na takmičenju harmonikaša. Bilo je to u Obrenovcu na nadmetanju koje je organizovao list “Kekec”. Okupili su se mladi instrumentalisti iz cele zemlje, tada velike Jugoslavije. Imao je tremu, ali i veliku želju da se pokaže u najboljem svetlu. Pobedio je! Kako rekoše njegovi prijatelji i professor harmonike - prvo, pa muško, prvo, pa pobeda.Tog momenta Sinisa pocinje da zivi sa harmonikom i ona s njim. Ponesen prvim velikim uspehom dobio je jos vece samopouzdanje i volju za vezbanjem.Dok su njegovi drugovi izlazili po kaficima,igrali fudbal itd..Sinisa je vezbao harmoniku po 10 sati dnevno. Zbog muzike i harmonike prekinuo je redovno školovanje u trecoj godini srednje pedagoske skole, jer je sve češće na časovima u školi spavao, umoran od večernjih svirki koje su trajale do ranih jutarnjih časova. |
![]() |
![]() |
Sledeći član vam se zahvalio jeftabgd za ovaj koristan post: | amircic (13.10.2023) |
![]() |
#5 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#6 |
Belaj boy
|
![]()
Slobodan Bozinovic
Daleke 1948. godine, septembra meseca, u Radujevcu, selu pored Negotina, na tromedju Srbije, Rumunije i Bugarske rodjen je Slobodan Bozinovic. Nekoliko godina kasnije vlaska muzika postaje nezamisliva bez ovog imena. Slobodan je rodjen u porodici u kojoj je muzika predstavljala jednu apsolutno normalnu stvar, svakodnevnicu. Jos njegov deda se bavio muzikom i bio je aktivan kao seoski muzicar gde je uzivao veliki publicitet kod mestana. Slobodanov otac je takodje bio poznat kao violinista pa je Slobodan prateci svog oca po svirkama i sam zavoleo violinu tako da je vec u svojoj 5.-oj godini proizveo prve zvuke na tom instrumentu. Osetivsi da Slobodan ima veliki smisao za muziku, otac ga sa 9 godina upisuje u muzicku skolu koju je Slobodan sa velikom ljubavlju prekoredno pohadjao. U muzickoj skoli Slobodan upoznaje harmoniku sa kojom je verno poceo da se druzi. Muzicki tok bez harmonike mu postaje nezamisliv tako da je njegov otac morao da odvoji dve plate i kupio sinu malu harmoniku sa 3. registara i 32. basa. Slobodan, oslanjajuci se na svoje muzicko prediskustvo, samoucno pocinje da stvara samostalne melodije na svome novom instrumentu , koristeci pri tome motive iz Bugarske i Vlaske muzike. Svoju celu mladost Slobodan poklanja vlaskoj muzici i vec sa 19 godina snima svoju prvu singlicu sa numerom "Borsko kolo" koja kasnije postaje temelj za modernu vlasku muziku. Ohrabren i motivisan uspesno plasiranim vlaskim kolom na trzistu Slobodan uporno nastavlja svoj rad i kao kompozitor i kao aranzer. Njegov nacin sviranja postaje osnova za daljni rad svih muzicara vlaske muzike. Njegova kola na harmonici postaju neizbezni folklorni motiv Vlaskog naroda a najveci uspon dozivljava radeci sa vokalnim interpretatorom vlaske muzike Slobodanom Domacinovic. Svojim radom dao je i daje veliki doprinos vlaskoj muzici a njegovo ime je procuveno i van granica i Timocke krajine a i Srbije. U svojoj muzickoj karijeri je snimao izdanja za vise diskografskih kuca i za nijednu se nije posebno vezao i tako zime 2002. godine, februara meseca, U Becu sklapa dogovor za dalji rad sa direktorom companije " Doina" iz Grabovice kod Kladova. Projekat koji izlazi u tom zajednickom radu nosi ime : " Jos uvek sa Vama" i sadrzi 15 predivnih numera. Interesovanja za ovaj projekat se javljaju u Rumuniji, Bugarskoj, Makedoniji kao i sirom Srbije a , verovali ili ne, CD su unapred narucili mali krug dzez muzicara iz USA! |
![]() |
![]() |
![]() |
#7 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Favoriti |
|
|