| Tekst: | Goran Bare i Placenici - Ne pomisljaj na kraj
Prolaze dani
prazninom
ispunjeni
vracaju se boje
polako u misli moje
nemoj biti vise
zabrinuta za
mene
iz srca mi dolaze
mracne i sumorne sjene
ne budi luda
ne pomisljaj na
kraj
samo ti mozes
ocima mojim vratiti sjaj
sjecas se, kako si se
nekad
osjecala ti
kako si govorila
sva tuga ce nestati
kako si me dizala
kada
sam padao
kako si me tjesila
kada bih se bojao
ne budi luda
ne pomisljaj na
kraj
samo ti mozes
ocima mojim vratiti sjaj
tjeskoba i depresija
sestre
dvije
iza njih tuga
tuga sto se krije
a kada oprostis
one odlaze dalje
tamo gdje
se ljubav
dovoljno ne daje
ne budi luda
ne pomisljaj na kraj
samo ti mozes
ocima
mojim
vratiti sjaj
|
