| Tekst: | Rastanimo se (Tereza Kesovija)
Zar vise nema setnji kroz sneni grad?
Zar stvarno sve
je bilo da umre sad?
Zivotu sve smo dali, tad umorni smo pali,
da tako slabi docekamo
kraj...
Zar vise nema sunca za isti dan,
kad vise nema zvijezda za nasu noc,
ti
pusti me da odem i pustim me da zivim,
kad zivot baca sjene na nas put.
Treba poci kad
je ljubav prosla,
bolje da smo sami nego stranci!
Kad nismo sebi vise nego znanci,
sto
cekamo ti i ja?
Kad vise nema jutra za ovu noc,
ne cekaj vise sutra: sad treba
poc!
Pa neka suze teku i nek' prolaze dani,
al' treba mirno docekati kraj!
|
