| Tekst: | Tereza Kesovija - Nisam znala
Zvao si me cesto i u isto vrijeme,
pozdravljao
tiho, pitao sto radim,
ali tvoje usne ostale su nijeme,
ne cekas me, ne cekas me vise
pod stablima mladim.
Ne pricas mi vise o prolicu novom,
ni o slapu sunca, o
oblaku tihom,
ne znam sto cu sada u trenutku ovom,
koliko te trebam necu reci nikom,
koliko te trebam necu reci nikom.
Nisam znala, nisam znala,
koliko te volim,
i koliko mi znaci, koliko mi znaci,
svaka tvoja rijec.
Nisam znala, nisam,
koliko te zelim,
svakome o tebi pricala sam ja.
Nisam znala, nisam znala,
koliko te volim,
i koliko mi znaci, koliko mi znaci,
svaki pogled tvoj.
Nisam
znala, nisam,
kako da te vratim,
neka pokraj tebe prode zivot moj,
toliko te volim.
Zvao si me cesto i tekli su dani,
mislila sam da ce uvijek biti tako,
mi smo
htjeli biti slobodni i sami,
kako da te, kako da te nadem,
jer nije mi lako.
Ne
pricas mi vise o prolicu novom,
ni o slapu sunca, o oblaku tihom,
ne znam sto cu sada u
trenutku ovom,
koliko te trebam necu reci nikom,
koliko te trebam necu reci nikom.
Nisam znala, nisam znala...
|
