Korisničko Ime
Lozinka
Registracija
YU-MIDI Marketing


Nazad   YU-MIDI Muzički Portal - Muzičarski forum > Ostali Instrumenti > Gudački instrumenti

Gudački instrumenti Viole, Violine, Čela, Kontrabas...

Odgovor
 
Alati tema Display Modes
Star 23.05.2008, 10:45   #1
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Zicani klasicni instrumenti

U ovom forumu postavljam sinfonijske instrumente sa zicama..
Kompletan text ne moze da stane u jednom topicu, pa cu zato u nekoliko dela to da stavim...Mislim da ce koristiti...

Skracena skripta Dejana Despica "muzicki instrumenti"




Žičanim je instrumentima zajedničko posjedovanje rezonatora (u obliku kutije ili ploče) i ovisnost visine tona od pojedinih osobina žice. Za tu ovisnost vrijede sljedeća pravila:
- viši zvuk na staje ako je žica: a) kraća, b) tanja, c) lakša, d) zategnutija



GUDAČKI



Gudačka grupa instrumenata je najuniverzalnija u orkestru, stoga i čini njegovu bazu. Odlikuje se izuzetnom homogenošću unutar kompletnog opsega, svira bez zamora i posjeduje sve dinamičke nijanse. Visinu tona određuje tehnika lijeve ruke. Spuštanjem prstiju na žicu dobivamo njeno skraćivanje – dakle viši ton.
Kod svakog instrumenta razlikujemo 3 bitna elementa:
1.ORIGINATOR - gudalo, tj. faktor koji proizvodi ton;
2. VIBRATOR – žica koja skraćivanjem mijenja visinu tona;
3. REZONATOR – tijelo

Gudački prstomet je drugačiji od klavirskog: palac je izvan dodira žica, on stabilizira pokrete ruke i podržava instrument. Kažiprst se smatra prvim prstom, srednji – drugim, prstenjak – trećim i mali prst – četvrtim. (Prstomet se obilježava arapskim brojevima.) Ako prsti ne dodiruju žicu ona zvuči kao prazna, slobodna, što se označava nulom.
Kod tehnike lijeve ruke gudača važnu ulogu igra pojam pozicije (položaja), tj. njenih mogućih položaja u odnosu na žice. (Pozicije se označavaju rimskim brojevima.) Kao prva pozicija smatra se položaj u kojem prvi prst zahvaća stupanj iznad osnovnog tona žice (tj. onog koji zvuči kad je prazna), dok ostali prsti dolaze redom na stupnjeve koji slijede. Tu se podrazumijeva i mogućnost izvođenja kromatskih varijanti stupnjeva na tzv. polupozicijama. Druga pozicija je ona u kojoj je prvi prst leži na drugom stupnju iznad tona prazne žice.
(Primjer za I poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na žici a1 onda ispod ili iznad tona a1 pišemo nulu (0 je oznaka za praznu žicu), ispod tona h1 pišemo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona c2 pišemo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona d2 pišemo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), a ispod tona e2 pišemo ton 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
I
a1 h1 c2 d2 e2
0 1 2 3 4
(Primjer za II poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na žici a1 onda ispod tona c2 pišemo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona d2 pišemo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona e2 pišemo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), ispod tona f2 pišemo broj 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
II
c2 d2 e2 f2
1 2 3 4
Gudači mogu svirati i višeglasje, uglavnom dvoglasje. Najbolje zvuče sekste i terce.

Na svakom dužem tonu upotrebljava se VIBRATO. To je postupak pri kojem se prst giba lijevo i desno na jagodici u pravcu dužine žice. Njime se postiže oživljavanje tona. Njegova brzina varira u skladu sa specifičnim zahtjevima glazbe. Obično se duge note vibriraju duljim vibratom, a kratke kraćim. U klasičnoj se glazbi vibrato ne bilježi. Ukoliko ipak treba bilježiti onda znak za vibrato izgleda poput valova (širih za dugi vibrato, a užih za kraći).

Desna ruka određuje artikulaciju (oblikovanje). Najviše se svira gudalom koje se drži između palca i prstiju desne ruke. Gudalo se uglavnom vuče na 1/2 puta između hvataljke i konjića.
Gornji kraj gudala je uzak i šiljat i naziva se vrh, dok je na donjem, širem kraju smještena pokretljiva žabica. Usporedo sa štapom (od 75 cm) između vrha i žabice razapete su strune načinjene od dlaka iz konjskog repa. Strune se zatežu ručicom (iza žabice, na samo kraju štapa). Strune se premazuju kolofonijem – vrstom ljepljive smole koja poboljšava njihovo prianjanje uz žicu i izazivanje njenog treperenja.
Moguća su 2 osnovna poteza gudalom:
V - od vrha prema žabici – ton je tiši (p)
Π - od žabice prema vrhu – ton je jači i energičniji (jer je pritisak na žicu donjim krajem gudala snažniji od pritiska
vrhom, budući da se ruka nalazi na žabici, pa je tu i prijenos njene energije neposredniji)

Sve note pod lukom izvode se na jedna potez (smjer) gudala. Nježniji se ton dobiva ako se gudalo vuče preko žice iznad hvataljke. Taj se potez gudala naziva SUL TASTO (tasto tal. = hvataljka). Rezak, šuštav ton se dobiva kad se gudalo vuče blizu konjića. Taj se potez naziva SUL PONTICELLO (sul ponticello tal. = na mostiću).

* Dijelovi tijela gudačkog glazbala:
- hvataljka – (crna) daščice od tvrdog, abonosovog drva nalijepljena na vrat;
- vrat (24 cm) – pričvršćen za tijelo na njegovoj gornjoj, užoj strani
- glava – nastavlja se na gornji kraj vrata, malo je povijena unazad
- puž – završetak glave (tj. vrata)
- vijci (čivije) - nalaze se na bokovima glave u rupicama; služe za zatezanje žica
- sedlo – (na vrhu vrata, između hvataljke i glave) prag koji udaljava žice (koje su preko njega zategnute)
od hvataljke
- konjić (mostić) - daščica od javorovine podignuta na sredini tijela; na njemu su usječena 4 proreza
kroz koje se provuku žice; nožice mostića naliježu na glasnjaču (gornji dio tijela) u
prostoru između 2 poreza na njoj koji imaju oblik slova f, a nazivaju se oduške, jer
omogućavaju širenje zvučnih treperenja iz unutrašnjosti tijela
- držač žica (kordar)– obično je abonosa; na gornjem, širem kraju usječena su 4 proreza – oblika najčešće
sličnog izvrnutoj ključanici – kroz koje se žice provuku i zakače svojim donjim
krajem. Taj kraj žica često sadrži posebni mali mehanizam pomoću čijeg se zavrtanja
može ispravljati štimanje žice, pa se i zove fajnštimer (njemački Feinstimmer)
- duša (prema talijanskom anima)– samo kod violine – valjkasti drveni stubić, promjera 6 mm, kojim su
spojeni glasnjača i dno (donja površina) tijela. Njegova je osnovna uloga da treperenje glasnjače
neposrednije prenosi na dno, ali također i da pojačava otpor glasnjače u odnosu na pritisak napetih žica,
kao i pritisak gudala.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Sledeći član vam se zahvalio mykeli za ovaj koristan post:
Star 23.05.2008, 10:46   #2
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Artikulacija Gudaca1

Gudalo osim što proizvodi ton ima i zadatak da ga oblikuje – artikulira. Artikulacija se postiže raznovrsnim pokretima gudala. Najšire gledano potezi gudala mogu se svrstati u 3 grupe: tzv. ležeće, skačuće i bacane.
1. Pri izvođenju ležećih poteza gudalo se ne podiže sa žice.
2. Kod skačućih poteza gudalo više ili manje poskakuje na žici.
3. Kod bacanih se poteza gudalo bačeno na žicu odbija i ponovno vraća, obično više puta uzastopno,
uslijed sudara 2 elastična tijela.

1. U ležeće poteze spadaju: legato, détaché (čita se: detašé), martelato ili louré (čita se: luré) poznat i pod
imenom portamento.
a) Legato je potez u kojem se neprekidnim kretanjem gudala u jednom smjeru izvodi veći broj
tonova. Označava se lukom iznad tonova.
b) Détaché (franc. = odvojeno) je potez koji podrazumijeva da se svaki ton proizvodi zasebnim
potezom, tako da se i čuju kao odvojeni, ali se između njih zvuk uistinu ne prekida, jer gudalo ne
napušta žicu, niti zastaje na njoj. Za détaché ne postoji nikakva oznaka nad notama; dakle
nedostatak oznake podrazumijeva ovaj potez gudalom.
Ovisno od toga koliki se dio gudala koristi pri ovim potezima razlikuju se:
1) veliki détaché – u širokom potezu, cijelom dužinom gudala, pogodan za duže tonove i snažnu zvučnost;
2) srednji détaché – kod kojeg se u bilo kojem stupnju dinamike i obično pri kraćim tonovima gudalo kreće za
otprilike polovicu svoje dužine
3) mali détaché – u kratkim potezima, gornjom polovicom ili pri samom vrhu gudala, podesan za vrlo brzo
nizanje tonova (najčešće jednakog trajanja); redovito u tihom zvuku

c) Martelato (talijanski martello = čekić) – je potez kojim se dobivaju kratki i odsječno razdvojeni tonovi
u jačoj dinamici. Oznaka za njega je niz uspravnih klinčića (') iznad ili ispod note. Pri njegovu se
izvođenju zvuk prekida jer se gudalo za trenutak zaustavlja između 2 tona ostajući na žici. (Zvuk se
prekida jer zaustavljeno gudalo djeluje kao svojevrstan prigušivač.)
d) Louré (čita se: luré) ili portamento je svojevrsni «otežani legato». Njegova se izražajnost ostvaruje
izvjesnim podvlačenjem svakog pojedinog tona pod zajedničkim lukom. Označava se
kombinacijom točke i crtice iznad nota.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:47   #3
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Artikulacija Gudaca 2

2. Skačućim se potezima praktično najčešće ostvaruju kratki tonovi. Među njima najveću primjernu
imaju: spiccato (čita se: spikato) i staccato.
a) Spiccato (tal. spiccare = otrgnuti, odsjeći) je potez u kojem gudalo lako i po potrebi veoma brzo odskače
na žici, obično negdje na sredini struna. Svaka se niza izvodi posebnim potezom, tj svaka se nota
izvodi vučenjem gudala u novom smjeru. Najbolje zvuči pri tihom zvuku. Označava se točkicama iznad
note. (To je oznaka staccata.)
b) Staccato predstavlja izuzetno težak potez, jer se u njemu veći niz kratkih tonova izvodi pri
jednosmjernom kretanju gudala; npr. pri potezu gudala u jednom smjeru: od vrha ka žabici treba odsvirati 8
šesnaestinki. Za izvedbu treba pritisnuti gudalo. Označava se nizom točkica iznad nota koje su pod
zajedničkim lukom.
Postoje 2 vrste staccata:
1. Normalni ili «leteći» koji je sličan spiccatu samo se izvodi u jednosmjernom kretanju gudala.
2. Serioso «suhi» - bliži je ležećim potezima, kao usitnjeni martelato.

3. Bacani potezi – kao najviše tipičan može se smatrati jeté-ricochet (čita se: žeté rikošé) = bačeno-
odskok. Kod njega se gudalo, bačeno na žicu, odbija i vraća obično 3-4 puta ostvarujući živahne,
ritmički izrazite grupe tonova. Gudalo se baci iz visine i potom pritisne. Više se tonova izvodi na
isti potez gudala. Jeté-ricochet se obilježava točkicama ispod luka.


U praksi rjeđi, ali vrlo svojstven način sviranja naziva se col legno (tal. = drvetom). Obilježava ga udaranje po žici štapom gudala. Zvuk koji nastaje ima više ritmički nego li tonski karakter.
U proizvođenju zvuka gudalo uopće ne mora sudjelovati. Tada se žice pokreću (u pravilu) kažiprstom desne ruke. Ovaj se način sviranja naziva pizzicato (tal. pizicato = trgnuto, štipnuto; uobičajena je skraćena oznaka: pizz.) Kod svih gudača zvuči najbolje u 1. pozicijama (do oktave prazne žice). Što je žica deblja i dulja bolji će biti pizzicato (sonorniji). Kod pizzicata izvrsno zvuče prazne žice.
(Iznimno u proizvodnji pizzicata desnom ruci može pomagati i lijeva, osobito kod trzanja slobodnih, praznih žica i pri brzom tempu; tada se iznad tonova namijenjenih lijevoj ruci stavlja križić (+). To je i jedini slučaj u kojem lijeva ruka neposredno sudjeluje u proizvođenju zvuka. Ipak, ovaj postupak, kao element složenije izvođačke tehnike nalazi primjenu praktično samo u virtuozno-solističkim kompozicijama.)
(Kada se nakon pizzicata ponovno želi svirati gudalom mora se staviti oznaka: col arco ( tal- = gudalom) ili samo arco. Važnost ostalih zahtjeva za posebnim načinom sviranja (sul ponticello, sul tasto, col legno) ukida se oznakom: in modo ordinario (tal. = na uobičajeni način).


Poseban vid artikulacije predstavlja tremolo – preciznije tremolo staccato. U njemu se veoma brzim, kratkim potezima gudala naizmjenično u oba pravca, ostvaruje brzo uzastopno ponavljanje jednog tona. Broj ponavljanja može biti određen pa se govori o izbrojanom tremolu što je u stvari samo skraćeni način pisanja: npr. četvrtinka prekrižena ukoso dvjema crticama znači da se ton ponavlja u trima brzim šesnaestinkama. (Ovim se postupkom osobito u orkestralnom forte sviranju postiže intenzivnija i dramatski naglašenija zvučnost.)
Pravi tremolo odlikuje neodređeni broj ponavljanja tona u jedinici vremena. Obilježava se trostrukim precrtavanjem vrata note.
Čest je tzv. tremolo legato u kojem se brzo i naizmjenično ponavljaju 2 tona različite visine. Pri tome gudalo ne mijenja pravac već promjenu tona izazivaju prsti lijeve ruke. Takav je tremolo najsličniji trileru. Za razliku od drugih trilera koji uključuju skretanje od sekunde u ovom se - tremolu legatu najčešće javlja interval terce.
Koristi se u tihoj dinamici. Za razliku od tremola staccata koji ima melodijsku primjenu, tremolo legato redovito stvara harmonijsko-kolorističku primjenu.


Posebni zvučni efekti u čijem ostvarenju glavnu ulogu ima lijeva ruka jesu glissanda i flageoleti. Glissando se postiže klizanjem prsta duž žice (koja zvuči pod gudalom) – znatno češće i izvođački spretnije, naviše – čime dolazi do sasvim postepene promijene tonske visine. Zvučni rezultat ovog postupka može naći isključivo kolorističku primjenu, a u izražajnom smislu uglavnom djeluje groteskno ili jezivo i u svakom slučaju dosta neprijatno.
Vrlo brz, jedna primjetan glissando katkad se mora upotrijebiti zbog postizanja legata i veće sigurnosti pri velikim skokovima. Tad djeluje kao portamento kakav se i prilikom pjevanja primjenjuje u sličnim situacijama.
Flageolet (franc. flageolet; čita se: flažolet) je posebna vrsta zvuka koji po boji podsjeća na zvuk flaute. Naziv dolazi od male uzdužne flaute. Flageoleti se izvlače iz sastava alikvotnih tonova na način da se žica lako dodirne prstom na određenom mjestu, a istovremeno – također lakšim pritiskom nego pri normalnom sviranju – prevuče gudalom. Mjesta na žici koja daju flageoletne tonove predstavljaju tzv. čvorove njegova treperenja. Nazivnik razlomka na koji se žica dodirom podijeli – redni je broj alikvotnih tonova, koji se na dodirnom mjestu može dobiti u vidu flageoleta. Npr. ako se žica lagano dodirne na polovici dobit će se kao flageolet njen drugi alikvotni ton – oktava; na trećini (bliže pužu) – treći alikvotni ton – duodecima.
Titranje žica (prazne) predstavlja sumu različitih vibracija koje variraju u omjeru 1:2:3… Od njih, tj. alikvotnih tonova, složen je jedan osnovni ton.
Nastanak flageoleta: δ - ton koji bi se dobio čvrstim pritiskom žice uz hvataljku;
♪ - flageolet koji se laganim dodirom oslobađa, tj. alikvotni tonovi
a) prazna žica – g
b) 1:2 (polovina) – δ g1 / ♪ g1
c) 1:3 (trećina) - δ d1 / ♪ d2
d) 1:4 (četvrtina) - δ c1 / ♪ g2
e) 1:5 (petina) - δ h / ♪ h2

Ovako proizvedeni flageoleti, dobiveni na praznoj žici nazivaju se prirodni. Što je žica dulja i deblja to je veći broj prisutnih flageoleta. Međutim njihov je broj ograničen alikvotnim nizom.
Da bi se, barem u gornjem registru, svaki ton mogao dobiti kao flageolet, pribjegava se stvaranju tzv. umjetnih flageoleta. Oni nisu sonorni kao prirodni. Uključuju sve kromatske tonove; međutim u najvišim položajima nisu naročito zvučni zbog kratkoće žice. Za njihovo izvođenje koriste se 2 prsta lijeve ruke, od kojih prvi pritisne žicu čvrsto, stvarajući time umjetno sedlo, dok se s trećim ili četvrtim prstom dodirne žica najčešće u udaljenosti od Č4. Zvukovni rezultat tada je dvije oktave viši od čvrsto pritisnutog tona.
(Mogu se dodirnuti i drugi intervalski razmaci.)
U novije se vrijeme označava željeni flageolet tako da se iznad note stavi kružić.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:47   #4
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard KoloristiČki Efekti Gudaca

a) Gudalo se obično vuče po sredini između konjića i hvataljke. Ukoliko se gudalo vuče bliže konjiću
(«SUL PONTICELLO») boja tona postaje oštrija, kristalnija, a ako se vuče bliže hvataljci («SUL
TASTO») boja je mekša, prigušena.
b) SORDINA (PRIGUŠIVAČ) – u obliku trozubog češljića koji se stavlja na konjić. Osim reduciranja
dinamičke snage sordina utječe i na promjenu boje u zamagljeno-srebrnastu, bez sjaja i topline.
c) SCORDATURA - promjena ugađanja jedne ili više žica. Ne bi trebalo žice labaviti više od sekunde
jer žice tad ne zvuče dobro. Time se:
a) povećava opseg instrumenta;
b) neki tonaliteti zvuče sonornije i briljantnije kad su prazne žice npr. As-dur;
c) time se postiže svjetlija boja (Mahler).
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:48   #5
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Violina

Osnovni dio violine čini njeno tijelo (korpus; dužine 36 cm), kojem pripada uloga rezonatora. Njegovu gornju površinu predstavlja glasnjača, načinjena od smrekovine, ispupčena nagore, a donju površinu – dno od javorovine, ispupčeno nadolje. Vrat je dužine 24 cm.
Violina ima 4 žice čije je osnovno štimanje u razmacima Č5 i to: I – e2, II – a1, III – d1, IV – g.
Građene su od čelika s tima da su II i III žica obavijene još i tankom niti od aluminija, a IV od srebra ili bakra.
Uzlazne se note dobivaju spuštanjem prsta lijeve ruke na žicu, a silazne podizanjem prsta.
Postoji izrazita raznolik u sonornosti između praznih žica i hvatanog tona. Prazna je žica bogatija alikvotima pa je zato jača. Na njoj je nemoguć vibrato.
Istoimeni (kromatski) ton se izvodi istim prstom (u funkcionalnoj harmoniji). Npr.
a) ton h – 1. prstom, tonovi c i cis - 2. prstom, ton d – 3. prstom
b) ton h – 1. prstom, ton c – 2. prstom, tonovi des i d – 3. prstom

Violina je netemperirani instrument pa cis i des nisu na istom mjestu. Cis je na violini viši nego des.
Violina se do 7. pozicije svira na svim žicama. Najviši ton je d4 (c4 se ne uzima jer violina nije C instrument.)
U orkestralnom se sviranju rijetko koriste pozicije dalje od pete, a među njima najčešće neparne (I, III, V). Idući naviše, pozicije su izvođački sve teže, jer se ruka mora istezati, a i razmaci između tonova na žici sve su zbijeniji. Stoga se obično prelazi na susjednu žicu, gdje se isti tonovi mogu dobiti u nižoj poziciji. No kod solističkih dionica moguće je proizvesti i h4. To je posljednji ton e-žice nad hvataljkom (zahvaća se u XV poziciji).
Česte i nagle promjene pozicija čine gudačku dionicu nespretnom, gotovo neizvodljivom. Ipak, u nekim su slučajevima izvodljivi i pojedini, izuzetno veliki skokovi ukoliko se iz bilo koje visoke pozicije dionica spušta na ton prazne žice (ili na neki ton iz 1. pozicije). U ostalim se slučajevima veliki skokovi izbjegavaju. Tako se intervalski razmaci violinske melodije kreću pretežno u okvirima koje postavlja normalni raspon prstiju – a on između 1. i 4. prsta na istoj žici najviše zahvaća P4, a na susjednim žicama m9.


KARAKTERISTIKE ŽICA I REGISTRI


E – žica je snažna, svijetle boje. Obično se naziva «la chantarelle» (čita se: šantarel) – ona na kojoj se
pjeva.
A – žica j snažna u 1. poziciji, a u ostalima gubi na nosivosti.
D - žica je najslabija, odgovaraju joj meki, piano zvuci.
G – žica je po snazi jednaka 1. žici. Upadljivo je tamne boje.
1. i 4. žica su najnosivije i to stoga što su krajnje i mogu slobodno vibrirati.

DVOHVATI


Gudalom se može istodobno vući po dvjema žicama. To je najlakše ako su obje slobodne. Od treće su žice izvedivi svi dvohvati u sekundama, tercama, kvartama, kvintama, sekstama, septimama i oktavama, a moguća je i podvostručena prima, osobito ako je jedna žica prazna. Kod ostalih unisona, zbog pomanjkanja slobodne žice, nije garantirana čistoća zvuka, pa ih treba izbjegavati.
Uz to moguće je izvesti i trohvate i četverohvate.
Akordi najbolje zvuče i obično se postavljaju u širokom rasponu. Violina može 1. prstom lijeve ruke pritisnuti 2 susjedne žice, pa je otuda uvijek moguć interval Č5, a ostala dispozicija slijedi načelo: prst s višim rednim brojem dolazi na višu žicu.
Vrlo brze figuracije najlakše su ako slijede dispoziciju akorda; npr. a – e1 – cis2 – a2 / a2 – cis2 - e1 – a.

FLAGEOLETI

Prirodni dobro izlaze do 5. parcijala (alikvotnog tona).
Umjetni – ne idu preko 5. – 6. pozicije.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:49   #6
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Viola

Po obliku i građi viola je potpuno jednaka violini. Razlika postoji jedino u dimenzijama: po dužini, viola je obično veća za 6-11 cm. Bitnija je razlika u štimanju žica, dakle i tonskom opsegu instrumenta.
Četiri žice viole također su štimane u intervalima Č5, ali za Č5 niže od žica violine, tj.
I – a1, II – d1, III – g, IV – c.


TEHNIKA I TON


U pogledu izvođačke tehnike viola se bitno ne razlikuje od violine. Jedino je, zbog većih dimenzija i najveći raspon prstiju na jednoj žici Č4,a na dvjema susjednim Č8, što nema utjecaja ni na prstomet, niti na sistem pozicija. Ipak, zbog većih tonskih razmaka na hvataljci, otežano je zalaženje u visoke pozicije. Tako je i gornja granica tonskog opsega niža nego što bi u odnosu na violinu trebalo biti. U orkestralnom sviranju dionica viole ide uglavnom do c3. (Od c –c3)
Ton viole je nešto tamnije boje, a odlikuje ga većim dijelom i onaj unutarnji napon, koji je kod violine karakterističan za g-žicu. Taj napon je posljedica «tijesnog rezonatora». Da bi rezonator odgovarao zvučnim treperenjima g žice, a pogotovo c žice trebao bi biti dug oko 54 cm, a ne sadašnjih 41-43 cm. Zbog toga njen zvuk djeluje pomalo stiješnjeno i prigušeno, naročito u dubokom registru, gdje ima i izraženiji oštrinu (koja slijedi iz jačeg učešća alikvotnih tonova). U viši pozicijama zvuk dobiva strasno-melankoličan izraz.
Na violi su također mogući dvohvati, trohvati i četverohvati. Od dvohvata izvođački najbolje «leže» sekste i septime, nešto manje terce i kvarte. Odlično zvuče akordi s jednom i dvije prazne žice.
Glazba za violu piše se u altovskom C-ključu (c1 je na 3. žici). U višim se pozicijama piše u violinskom ključu.
Pizzicati su sonorni na svim žicama, ali oni na C-žici zvuče donekle prazno i zaostaju u sjaju i jakosti za pizzicatima na violončelu u istoj visini. Razlog je volumen instrumenta i duljina žica. Pravilo je da su piizzicati sonorni na svakoj žici do njene oktave.
Ako viole moraju proslijediti svoju dionicu gudalom, to se označava s con arco. Viole se mogu dijeliti na 2 i više skupina što se označava s div. (divisione). Oznaka za ponovno ujedinjenje je unite.
Na violi su izvedivi svi prirodni i umjetni flageoleti do 9. pozicije, zbog veće duljine žice.
Često se ujedinjuju s violinama I. i II., ili izvode istu melodiju s violončelima, čime dobivamo pun, otmjen i plemenit zvuk. Ponekad podvostručavaju basovu dionicu u gornjoj oktavi.
Zvuk viole je nazalan i melankoličan, ali i prodoran.
Od 19. stoljeća viola dobiva veću ulogu. Ne tretira se više samo kao pratnja ili za popunjavanje harmonije. Npr. Johannes Brahms u 1. dijelu Njemačkog requiema koristi samo viole, bez violine. Od solističkih skladbi ističu se Harold u Italiji Hectora Berlioza i sonate Paula Hindemitha, koncerti Béle Bartóka i Paula Hindemitha, ali i Georga Friedricha Händela.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:49   #7
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard ViolonČelo

Violončelo je oblikom i građom potpuno jednak violini, ali gotovo dvostruko većih dimenzija (dužina: 121 cm; dužina samog korpusa: 74 cm; širina 43 cm/prema 21 cm kod violine/; visina, po obodu korpusa: čak 11, 5 cm/ prema 3, 8 cm kod violine). Uslijed toga se pri sviranju drži među nogama oslonjen posebnom šiljastom nožicom (dužine od oko 20 cm) o tlo.
Posjeduje 4 žice štimane u intervalu Č5, a za oktavu niže od žica viole:
I – a, II – d, III – G, IV – C.
Gudalo je jednake građe kao za violinu i violu, ali nešto kraće i masivnije. Ovo je neophodno zbog snažnijeg pritiska na žice, koje su znatno deblje i skoro dvostruko duže (pa to iziskuju, da bi dale odgovarajuću zvučnost).
Zbog većih dimenzija, maksimalan je raspon prstiju na jednoj žici v3. Velika se sekunda ne može zahvatiti susjednim prstima, pa to uvjetuje i drugačiji prstomet u sviranju ljestvičnih nizova: u ovisnosti od položaja male sekunde, prsti se postavljaju na žicu u sljedećim dvjema kombinacijama:
prsti: 1 2 4 ili 1 3 4
stupnjevi (1/2 = m2, a 1 = v2): 1/2 1 1 1/2
Dakle, pri izvođenju intervala v2 (velike sekunde) jedan se prst preskače.

U tehnici violončela se primjenjuje postupak nazvan DEMARŠIRANJE (palčeva pozicija, palčanik) koji se u prstometu označava praznim (bijelim) kružićem na ravnoj (okomitoj) crti.
S obzirom da palac lijeve ruke kod violončela ne mora pridržavati vrat s donje strane, može se popeti nad hvataljku i pritisnuti žice, kao i ostali prsti. To omogućava veće intervalske zahvate i oslobađa ruku za kretanje u visokim pozicijama – praktično do kraja hvataljke (ton g3 na a-žici), čime se postiže i razmjerno velik tonski opseg instrumenta: u orkestralnom sviranju od C-g2, približno, a u solističkom znatno više. Upotrebom palca za pritisak osnovnog tona izvode se također i umjetni flageoleti. Čistoći i sigurnosti intonacije u visokim pozicijama posebno doprinosi primjena palca kao umjetnog sedla (tzv. policce capo tasto (tal.) = palac na hvataljci). Njime se dvije susjedne žica pritisnu na istoj visini – dakle intervalski u čistoj kvinti, kao što leže i na sedlu hvataljke – a to za cilj ima da, približavajući žice hvataljci, olakša pritisak ostalim prstima, koji postavlja visinu tona, te ima omogućava veću preciznost u položaju. (Palac se u ulozi umjetnog sedla redovito koristi od sedme pozicije naviše, ali se njegova primjena može pokazati kao neophodna i u nižim pozicijama, ovisno od intervalskog tijeka dionice i brzine izvođenja.)
S obzirom da se ostalim prstima može zahvatiti najviše dvohvat od male septime (m7), palac služi za izvođenje dvohvata od velike septime (v7) i čiste oktave (Č8). Tad se on mora popeti na hvataljku.
Ukratko: palac (na hvataljci) se koristi pri 5 situacija:
1) omogućava veće intervalske zahvate; 2) oslobađa ruku za kretanje u visokim pozicijama;
3) pritiskom osnovnog tona omogućava izvedbu umjetnih flageoleta;
4) primjenjuje se kao umjetno sedlo – približava žice hvataljci što olakšava ostalim prstima veću preciznost
položaja i čišću intonaciju;
5) služi za izvođenje dvohvata od v7 i Č8

Od dvohvata su najspretniji sekste, kvarte i kvinte, pa se i akordi u trohvatu ili četverohvatu, po mogućnosti s učešćem praznih žica, najčešće kombiniraju iz takvih intervala.
U ostalom se izvođačka tehnika violončela ne razlikuje od violine. Isto je i s artikulacijom i efektima (sul ponticelllo, sul tasto, con legno, pizzicato, upotreba sordine itd.)
Zahvaljujući dužini žice i velikom rezonatoru na violončelu je izrazito pun i snažan pizzicato. I ovdje je najbolje ako pri tom zvuči najmanje polovina žice, dakle ako se neki ton izvodi do oktave prazne žice. Punoća pizzicato zvuka čini posebno efektnim izvođenje akorada, naročito preko sve 4 žice (a također pružaju mogućnost za dobar pizzicato – glissando*).
(* Pizzicato glissando – nastaje kad se žica prebire desnom rukom dok prst lijeve ruke klizi gore-dolje po žici; tada je zvuk violončela isti kao kod gitare.)
Registarski i tonski opseg violončela su takvi da nameću upotrebu 3 razna ključa u notaciji: basovoj (F), tenorskoj (C – s c1 na 4. crti) i violinskog (G) ključa.
Violončelo podjednako dobro djeluje i kao basov instrument i kao melodijski. Zbog svog toplog i raspjevanog tona, strasnog obilježja, kao i zbog vrlo upadljive zvučne prodornosti a-žica se koristi za kantilene.
D-žica je najblaža, a C i G su grublje i masivnije – pogodne za ulogu orkestralnog basa. Zbog karakteristika a –žice u orkestru je češći solo u violončela nego solo viole.
Najpoznatije su koncerte za čelo skladali: Luigi Boccherini (1734-1805); Antonio Vivaldi, Joseph Haydn, Robert Schumann, Antonin Dvořak, Camille Saint-Saëns (1835-1921). Često se izvode i tzv. Roccoco varijacije Petra Iljiča Čajkovskog, 6 suita za čelo solo J. S. Bacha, sonate (s klavirom) L. van Beethovena, Schuberta, F. Chopina, J. Brahmsa, C. Saint-Saënsa, E. Griega, C. Debussyja.
Njegovu melodijsku stranu (u orkestralnom partu) u punoj mjeri shvaćaju tek romantičari pa mu i u orkestru povjeravaju i vrlo istaknute dionice. Do 19. stoljeća povezan je s kontrabasima u ulozi basa.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:50   #8
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Kontrabas

Zbog veličine kontrabasa (175 cm) svirač pored njega stoji i podržava ga lijevom rukom i ramenom. Kao i violončelo oslanja se na pod pomoću nožice. Ima 4 žice štimane u razmacima Č4:
I – G, II – D, III – A1, IV – E1.
S obzirom da je jedno vrijeme bio štiman u kvintama (A, D, G1, C1) za izvođenje skladbi iz tog vremena grade se kontrabasi s 5 žica, od kojih je peta, najdublje štimana – C1 (eventualno H2). No postoje i kontrabasi s posebnim mehanizmom tzv. ekstenzija (produžetka) kojim se žica, prema potrebi, može produžiti (prema polustupnjevima) sve do C1 ili se pak najniža žica preštimava za tercu niže.
(Zbog debljine i dužine žice kontrabasi su opremljeni metalnim mehanizmom, sa zupčanikom za zatezanje žica, sličnim kao kod gitare.)
Gudalo mu je iste duljine kao kod čela (znači kraće nego kod violine), ali su kraće strune i težina skoro dvostruko veća.
Postoje dva načina držanja gudala: njemački – sa strane, neposredno za žabicu, koja je šira nego obično i talijanski (ili francuski), moderniji i pogodniji za solističko sviranje. Kod njega se gudalo drži odozgo, kao i kod violončela.


TEHNIKA I TON


Otpor žica zahtjeva snažan pritisak prstiju, a zbog veličine moguć je maksimalni raspon prstiju na jednoj žici u intervalu v2. Ona se zahvaća 1. i 4. prstom, a m2 – 1. i 2. ili 2. i 4. prstom. Treći se prst rijetko koristi.
Koristi se 12 pozicija, tako da je najviši opseg instrumenta g1, a najviše izvodljivi flageolet g3.
Pokretljivost prstiju nije velika. Stoga ga klasičari redovito koriste udvojenog s violinama u paralelnim oktavama.
Pizzicato je čest i najefektniji način sviranja. Zahvaljujući dužini žica i veličini rezonatora izuzetno je bogata zvučnost. (Slabije zvuči iznad tona d, a zbog slabog zvuka rijetko se koristi od tona a i iznad njega.)
Rijetki su dvohvati. Izvode se samo ako jedan od tonova daje prazna žica (inače se svira «divizi»). Zbog potrebitog raspona prstiju koji je nemoguće doseći, gotovo se i ne koriste umjetni, već samo prirodni flageoleti.
Od 7. se pozicije koristi palac na hvataljci pa se tek tako može izvoditi i kvartni umjetni flageolet.
(Nije uobičajena primjena sordine jer boja i inače nije sjajna, a ppp može i bez nje postići.)
Masivno i kratko gudalo onemogućava izražajniju artikulaciju, čak se veći broj tonova u legatu teže izvodi.
Notira se u bas-ključu, ali za Č8 više od željenog zvuka. Stoga kažemo da je on transponirajući instrument u širem smislu. Takva notacija olakšava i pisanje i čitanje notnog teksta jer se izbjegava zapisivanje suvišnih pomoćnih crta.
Instrumenti koji daju neku drugu visinu su transponirajući u užem smislu.
Za najviši se registar može primijeniti i tenorski C-ključ, a za notaciju flageoleta, ako se upisuje njihova zvučna visina – violinski. Tada ona zvuči kako je i zapisana.
Kontrabas potječe od starog violona (ili contrabasso di viola). U baroku imaju ulogu bassa continua udvojenu s violončelom. Na isti način se koriste u klasici, osim u polifonim stavcima. U 19. stoljeću se odvaja od dionice violončela, ali zbog želje da se violončelo osamostali. U to vrijem djeluje i veliki virtuoz na kontrabasu Giovanni Bottesini (1821-1889) nazvan «Paganini kontrabasa». Za veliku solističku ulogu kontrabas i danas objektivno ima ograničene uvjete: njegov je ton – izuzimajući masivnost i dubinu – po kvaliteti daleko ispod tona ostalih gudačkih instrumenata. On nema te zaobljenosti i plemenite raspjevanosti; izvođačka je tehnika također skučena raznim nepogodnostima. Djela solističke i koncertantne literature uglavnom skladaju samo kontrabasisti - virtuozi. Često se izvode transkripcije djela originalno namijenjenih violini ili violončelu. Malo je zastupljen i u komornoj glazbi, a tad uglavnom u većim ansamblima u kojima prvenstveno ima ulogu basovskog instrumenta kakvu najčešće ima i u orkestru.
Talijanski naziv contrabasso potječe od registarskog obilježja instrumenta. Preuzeli su ga i Nijemci i Francuzi. Iznimka je engleski termin: double-bass, ali mu je smisao isti.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:51   #9
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Harfa

Harfa je žičani instrument u obliku trokutastog okvira, visokog oko 180 cm.
Okvir se sastoji iz 5 osnovnih dijelova. Osnovu na kojoj je cijeli instrument počiva čini postolje u čijim su prorezima smješteni pedali za preštimavanje žica. Na postolju stoji šupalj stub, kroz čiju unutrašnjost prolaze čelične poluge što povezuje pedale s gornjim dijelom mehanizma za preštimavanje Ukoso prema postolju postavljen je drugi krak okvir koji čini rezonantno tijelo. Treću stranu okvira čini drveni vrat, izvijen u obliku položenog slova S. Kroz njega su provučeni vijci koji drže žice. Oni se mogu posebnim ključem zatezati, čime se podešava osnovno štimanje žica. Zajednicu s vratom čini most u kojem se nalazi gornji dio mehanizma za preštimavanje žica. On je povezan s pedalima. Oni se mogu postaviti u 3 razna položaja.
U gornjem položaju, pedal je opušten i žica zvuči cijelom svojom dužinom. Ako se pedal pritisne i zakači u srednji položaj, dužina žice ne skraćuje pa ona daje ton viši za 1/2 stupnja. U donjem položaju, žica se još više skrati i povisi ton za još 1/2 stupnja.
Dakle, iz svake se žice mogu izvući po 3 tona različite visine. Jedan pedal mehanizmom zahvaća istovremeno žice istoimenih tonova u svim oktavama i njihove kromatske varijante. Tako imamo 7 pedala – za lijevu nogu 3 – D, C i H, a za desnu 4 – E, F, G i A.
Harfa ima 47 žica (46 ili 48 ugođenih na dijatonsku ljestvicu Ces-dura. Tonski je opseg harfe 6 i pol oktava: od Ces1 do fes4 ili as4. Orijentacija svirača među žicama je olakšana time što su sve C-žice obojeno crveno, a sve F-žice plavo. Bas žice (njih 11 – do F) imaju čelično ili svileno jezggro, omotano metalnom niti, a ostale su od crijeva ili od najlona.


TEHNIKA I TON


Harfa se svira s po 4 prsta obje ruke. Mali prst se zbog kratkoće ne upotrebljava. Svirač sjedi iza harfe koja mu je oslonjena na desno koljeno i rame. Desna ruka zbog položaja svira više registre, a lijeva je slobodnija i može prema potrebi zahvatiti svaku žicu.
Zbog tehnike pedala nije izvodljiva kromatika, kao ni istovremeno zvučanje dva kromatski različita vida istog stupnja (npr. c i cis). Kromatika je djelomično moguća jedino enharmonijskom zamjenom tonova. Ona pomaže i pri ponavljanju tonova. Istovremeno se mogu pritisnuti najviše 2 pedala. Enharmonija omogućava i podešavanje žica da zajedničkim zvukom daju samo jedan akord. Ova se mogućnost primjenjuje pri izvođenju glissanda – tipičnog načina sviranja na harfi. Izvodi se prevlačenjem prsta preko niza žica i to naniže, od svirača – palcem, a naviše, ka sviraču – kažiprstom. Može se izvoditi i s obje ruke istovremeno i to u istom pravcu i u suprotnim pravcima.
(Žice se mogu podesiti i na cijelotonsku i pentatonsku ljestvicu, sve dijatonske ili jedan akord.)
Akordi čine glavno i najkarakterističnije područje ovog instrumenta. Jednom se rukom zahvaća najviše 4 tona akorda. Moguće je izvoditi veće intervalske raspone, npr. decima – stoga su najčešći mješovito postavljeni akordi. Ukoliko su razloženi u širokom rasponu izvode se s obje ruke naizmjenično.
Svaki se akord na harfi izvodi u arpeggiu – brzom razlaganju. Ukoliko se to ne želi stavlja se oznaka: non arpeggiato ili strappato (tal. otkinuto, iščupano) ili plaqué (franc. slijepljeno; čita se: plake) ili grafički: srednjom - uglatom zagradom ([) duž napisanog akorda.
Od posebnih se efekata često koriste flageoleti. Redovito se koristi oktavni. Pri tome ista ruka vrši i dodir i trzaj žice. (Notiraju se za oktavu niže od željenog zvuka, a iznad note se stavi kružić.) Zbog kolorističkih se efekata često primjenjuju u impresionizmu.
Ukoliko se žele izvedsti staccato tonovi treperenje žice se nakon trzaja zaustavlja dlanom. (Ovi prigušeni tonovi označavaju se francuskim izrazom: sons étouffés (čita se: sonzetufé) ili grafičkom oznakom koja izgled kao križ na nuli).
Trileri su prilično nespretni za izvođenje. Izvodljiva je samo jedna vrsta nazvana bisbigliando (čita se: bisbiljando; tal. šapčući, šumoreći). To je tiha repeticija tona koja se ostvaruje naizmjeničnim trzanjem objema rukama.
Oštriji se zvuk postiže sviranjem neposredno uz rezonantni korpus (okvir) (tal. «alla cassa», franc. pres de la table (čita se: pre d'la tābl) koji se grafički označava kao valovi. Sličan, oštri i metalni zvuk može se dobiti i na normalnoj visini sviranja, tj. sviranjem na oko polovine žica ali trzanjem s noktima umjesto s jagodicama prstiju. (Označava se horizontalnim polumjesecom ili slovom V.)

Odzvuk žica kod harfe, koji se ne može uvijek i stalno prigušivati, čini smetnju razgovijetnom izlaganju melodije na harfi. Ona je tipičan akordski instrument. Upotrebljava se najviše u sklopu pratnje ili kao izvor kolorističkih efekata. U orkestru se najčešće susreće u tihim i po fakturi prozračnim dijelovima skladbe. Ona nije prodoran instrument. Njen je zvuk poetičan i srebrnast; njena je priroda lirska. Jedino kad se ona može probiti kroz veću zvučnu masu drugih instrumenata jeste kad svira glissando.. Njen zvuk je lijep, no lako zamori slušatelj; postaje nametljiv, pa se stoga rijetko koristi solistički.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Star 23.05.2008, 10:53   #10
mykeli
Veteran
 
mykeli's Avatar
 
Registrovan/a dana: 07.06.2005
Mjesto: Pirot
Godina: 48
Postovi: 858
Downloads: 206
Uploads: 5
Rekao HVALA: 3
Zahvalili mu 22 puta u 21 Postova
Instrumenti: sa dirkama...
mykeli befindet sich auf einem aufstrebenden Ast
Standard Gusle

Gusle su srpski narodni muzički instrument sa jednom, ili eventualno dve žice. Najčešće su napravljene od javorovog drveta. Kao jednožičani instrument, gusle se sreću u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. Gusle iz Like i Bosanske Krajine uglavnom imaju dve žice.

Žice su napravljene od trideset upredenih konjskih dlaka, kao što je slučaj i sa strunom gudala. Gudalo se koristi tako što se povlači po zategnutim žicama, proizvodeći oštar i dramatičan zvuk, koji je izuzetno ekspresivan. Gusle spadaju u instrumente za koje je potrebno veliko umeće sviranja.

Same gusle sastoje se od muzičke kutije koja je presvučena životinjskom kožom na koju se nadovezuje dugačak vrat na čijem završetku je izrezbarena životinjska (najčešće konjska) ili ptičija (najčešće orao ili soko) glava.

Pri sviranju, telo gusala se polaže na kolena (u krilo), dok dugačak vrat pridržava dlan jedne ruke.

Gusle su igrale važnu ulogu u istoriji srpske epske poezije budući da su guslari — narodni pevači, opevali događaje iz nacionalne istorije vekovima, sve dok ti tekstovi nisu konačno zapisani. Većina pesama govori o vremenima otomanske vladavine i nacionalne borbe za nezavisnost. Naporima Vuka Karadžića mnoge srpske epske pesme zapisane su i sačuvane već u ranom 19. veku. U nekim knjigama i publikacijama se spominje podatak da su srpske gusle dočekale Fridriha Prvog Barbarosu kada se u 12. veku sastao u Nišu sa srpskim vladarom Stefanom Nemanjom, gde mu je Nemanja ponudio pomoć srpske države u krstaškom ratu. Kažu da je Barbarosa bio zadivljen zvukom gusala i pjevanjem uz njih, pa se mnogo interesovao oko pojedinosti vezanih za gusle.

Gusle daljim poreklom potiču iz srednje Azije, a ne zna se tačno kako su dospele do Srba; neki pretpostavljaju preko Vizantije. Na vrhu gusala je često jarčeva glava kao simbol stočarstva i nomadskih naroda, dok je gudalo najčešće izrađeno u obliku zmije, kao simbol gorštačke ljutine. Kasnije se na guslama sreću likovi nacionalnih junaka, a nije slučajno što se prave od javora, jer javor kao drvo ima simboliku u srpskoj prethrišćanskoj religiji i označavao je kult predaka. Takođe se uz gusle slave preci.

Gusle se još sreću i u Siriji, a kod Lužičkih Srba se sreće gudački instrument pod nazivom husle. Takođe, Srbi koji su menjali veru i primali Islam, bili su zadržali običaj opevavanja svojih muslimanskih junaka uz gusle. Danas se ovaj običaj kod njih gotovo izgubio.
__________________
Procitajte pravilnik!

mykeli je offline   Reply With Quote
Odgovor

Favoriti

Oznake
instrumenti, klasicni, zicani

Alati tema
Display Modes

Vaše dozvole
Ne možete postavljati Nove Teme
Ne možete poslati Odgovora
Ne možete postavili Privitke
Ne možete uređivati vaših Postova

BB-Kod je Uključeno.
Smajlići su Uključeno.
[IMG] Code jeUključeno.
HTML-Kod je Isključeno.

Brzi pregled


Trenutno vrijeme na Forumu 17:01


Forum Yu-Midi.org pokreće vBulletin 3.8.1 (Deutsch)
Copyright ©2005 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd. .
Dizajn i izrada sajta www.neospindle.com
Prava zaštićena od strane www.yu-midi.org
ForumForum Privatne porukePrivatne poruke UP/Down CentarUpload/Download Centar TekstoviTekstovi VestiVesti TutorialTutorial AdresarAdresar KalendarKalendar Lista članovaLista članova FacebookFacebook DonacijeDonacije