|
|
Početna | Registracija | Pravilnik i ČPP | DONACIJA | Lista Korisnika | Društvene Grupe | Kalendar | Pretraga | Današnje poruke | Markiraj sve Forume kao pročitane |
Kutak za harmonikaše Pravo mesto, za pravo pitanje ;) |
![]() |
|
Alati tema | Display Modes |
|
![]() |
#2 |
Belaj boy
|
![]()
Ljubiša Pavković
Kao 19-godisnjak, mladjani harmonikas Ljubisa Pavkovic postao je u francuskom gradu Dizon nezvanicni - amaterski prvak Evrope u harmonici. Pobedio je 1966. godine na Medjunarodnom takmicenju harmonikasa amatera i pored konkurenata iz 25 zemalja. Inace, Ljubisa je redak harmonikas sa beogradskog asfalta koji je potukao i nadmasio sve ruralne konkurente i postao prvi saradnik magistra klarineta Bokija Milosevica u njegovom Narodnom orkestru Radio televizije Beograd. Radio je za mnoge izvodjace aranzmane, a kasnije je postao sef Narodnog orekstra Radio Beograda. Kao strog pedagog, nije dopustao da u Radio Beograd arhivske snimke snimaju sund-pevaci. To kod Pavketa nije moglo da prodje, jer je on snimao trajne snimke za arhiv Radio Beograda sa Cunetom, Tozovcem, Lepom, Acom Trandafilovicem, Vasilijom, Gocom Lazarevic, Dragoljubom Lazarevicem, Stanisom Stosicem... Pavke je malo snimio svojih albuma, a najvrednije mu je ostvarenje dupli CD "Zivot isprican harmonikom", koji je skup njegovih najuspesnijih instrumentala i kola na harmonici. A on je sa uspehom svirao nas izvorni melos, srpsku sumadijsku muziku, balkanske ritmove, melodije iz Bugarske, Rumunije, vlaske kompozicije, ali, isto tako i evergrin muziku sa velikim Dzez orkestrom i Revijskim orkestrom Radio televizije Beograd (danas RTS-a). Njegovi najuspesniji instrumentali, sjajno odsvirani na harmonici su numere "Zoricino kolo", "Medeno kolo", "Milanovo kolo", "Virtuozna harmonika"... Jedini je nas as harmonike koji nije pobedio ni na jednom zvanicnom takmicenju, ali je bio predsednik zirija, i puno je njegovih ucenika koji su postali laureati eminetnih festivala nasih najboljih harmonikasa u Soko Banji i Vrnjackoj Banji. Njegova skola harmonika i danas radi, jer je Pavke neumorni pregalac i covek koji se svim srcem bori za ocuvanje pravog zvuka narodne muzike Srbije, koju je potisnula islamizacija folka. Pavke, kroz smesak kaže da se nada da ce se konacno u predmetu muzickog vaspitanja u osnovnim skolama prvo poceti sa predavanjem nasoj etno i izvornoj narodnoj muzici, a tek potom o Vagneru, Sopenu i eventualno Dzon Lenonu, koji je cak i u Novom Sadu dobio svoju ulicu, a u Srbiji nema nijedne ulica bardova narodnog melosa kojih nema vise medju nama, poput Tome Zdravkovica, Dusana Kostica, Ace Trandafilovica, Radeta Jasarevica, brace Cicvaric, Miodraga Mije Krnjevca, Silvane Armenulic...!!? |
![]() |
![]() |
![]() |
#3 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#4 |
Belaj boy
|
![]()
Branimir Djokic
Rođen je 1950. godine u Šapcu, gde je završio osnovnu i nižu školu. Srednje muzičko obrazovanje stekao je u beogradskoj muzičkoj školi Stanković. Široj javnosti predstavio se kao vrsni instrumentalista na harmonici, pobedivši na tradicionalnom takmičenju u Sokobanji. Bilo je to 1964. godine. Već sledeće godine Branimir Đokić postaje najbolji instrumentalni solista na harmonici u Jugoslaviji. To je ujedno i godina kada dolazi u Narodni orestar Radio Beograd, gde ga Rade Jašarević i Boki Milošević «definitivno orijentišu za oblast u kojoj se nalazi i danas». Narodni ansambl RTS pod upravom Branimira Đokića ostvario je veliki broj trajnih snimaka za potrebe RTS-a. |
![]() |
![]() |
![]() |
#6 |
Belaj boy
|
![]()
Miroljub Arandjelović - Kemiš
Kada se vise nije moglo ni pretpostaviti da ce neko uspesnije i tehnicki doteranije svirati i od Miodraga Todorovica - Krnjevca i od Jovice Petkovica, pojavio se on "novi princ" jugoslovenske harmonikaske scene Miroljub Arandjelovic KEMIS. On je trenutno jedan od najatraktivnijih harmonikasa, i o kome trenutno kruzi najvise traceva i izmisljotina, a mi cemo pokusati da objasnimo i opisemo onu pravu Arandjelovicevu stranu. Za njega kazu da ima cak i evropska priznanja i zvanja "Prve harmonike Evrope". Pazljivije analiziranje ce pokazati da takvo zvanje (Prve harmonike Evrope) uopste ne postoji i da su to izmislili nadobudni novinari ! Medjutim, i pored takvih neprijatnosti on tako maestralno i tako superiorno svira da mu takve titule nisu ni potrebne. Takodje, price o tome da ima najvise muzicko obrazovanje, da je "magistar muzike", sve su to nedokazane i nasumice napisane i izrecene stvari. Nevolja je u tome sto u nasim uslovimazavrsiti konzervatorijum znaci "steci najvise moguce zvanje" ravno muzickoj akademiji. Medjutim, u mnogim evropskim zemljama konzervatorijum je naziv za gradsku muzicku skolu, u nasim uslovima to je nivo srednje skole. Medjutim takve skole ne osposobljavaju umetnike u sviranju raznih zanrova muzike vec pretezno klasicne muzike, sto Miroljubu Kemisu verovatno nikako ne bi odgovaralo. Ne znamo zasto uopste kriticari imaju potrebu da ovako izvanrednog majstora harmonike, kite takvim zvanjima, kada to njemu nije ni potrebno. Van svake sumnje je to da se najveci broj mladih harmonikasa opredelio da sledi stil sviranja Miroljuba Arandjelovica-KEMISA, u prvom redu zbog toga sto taj stil ima mnogo temperamenta, tehnickih elemenata i maestralnosti - sveukupno to je vrlo atraktivan stil u kojem se iz harmonike izvlace maksimalni efekti, oni koji su karakteristicni za modernu evropsku muziku. Te "cake" koje Kemis upotrebljava su uobicajeni efekti u klasicnoj i modernoj muzici koji se uce po gradskim skolama sirom Evrope. To su glisanda, disonance i alteracije koje su u interpretaciji Miroljuba Arandjelovica vrlo spretno upletene u nasu narodnu muziku. Te "nove" stvari nisu bile poznate nasim harmonikasima dok on to nije svojim maestralnim nastupima izveo javnosti. Jos kada je poceo da pravi vrlo smele aranzmane sa elementima moderne muzike, Kemis je harmonikase sasvim zbunio. Ima on vrlo uspesnih harmonikaskih resenja u svojim aranzmanskim poduhvatima, ali ima tu i nekih harmonikaskih vratolomija i kombinovanja tonaliteta za koja bi mogao da daje siroka objasnjenja, ako bi ga neko zbog toga preslisavao. Jedno je sigurno da njegove kompozicije i aranzmani dovode klavirkase u ocajanje, jer to sto on svira moze da se izvede samo na dugmetarskoj harmonici, ali na klavirskoj harmonici prosto nije moguce izvesti takve vratolomije. To sto maestro Kemis svira stvarno je fenomenalno tehnicki doterano muziciranje, i zvuci stvarno zaprepascujuce na momente. On je tim i takvim ukrstanjem narodne muzike sa klasikom, dzezom i modernim evropskim idejama stvorio jedan furiozni stil kojim samo zaludjuje mlade harmonikase, a slusaoce prosto odusevljava, ali u nekoj meri i plasi. To njegovo izvodjenje nije vise samo sviranje vec, tu ima mnogo elemenata klasicne moderne muzike, koje vec ispraksirani harmonikasi koji sviraju klasicne muzike jako dobro prepoznaju. Mladi harmonikasi koji slede svoga idola mogu da zalutaju u neke neistrazene zone i da se zauvek izgube, tako da vise blefiraju nego sto sviraju. |
![]() |
![]() |
![]() |
Favoriti |
Alati tema | |
Display Modes | |
|
|