|
|
Početna | Registracija | Pravilnik i ČPP | DONACIJA | Lista Korisnika | Društvene Grupe | Kalendar | Pretraga | Današnje poruke | Markiraj sve Forume kao pročitane |
Kutak za harmonikaše Pravo mesto, za pravo pitanje ;) |
![]() |
|
Alati tema | Display Modes |
|
![]() |
#1 |
Moderator
|
![]()
AKORDION Pocetni dizajn "rucne aeoline" Fridriha Bushmana doziveo je vremenom mnogo promena i konstrukcionih unapredjenja. Kao rezultat stalnog usavrshavanja nastajali su novi pronalasci. Tako je cudnovati Belcija jermenskog porekla, Kiril Demijan /1772-1847/ doshao do senzacionalnog reshenja i patentirao harmoniku, "AKORDION" u Parizu 06 maja 1829godine. Iako je to bio mali instrument sa mogucnoshcu stvaranja tonova u rasponu od dve oktave, bio je od izuzetnog znacaja za dalji razvoj harmonike. Demijan je u svom modelu imao bas akorde ( po kojima je i dao ime instrumentu ) i registre, shto je zacudjujuca inventivnost i vizionarstvo za to vreme. Pri pritisku na jedno dugme , njegova harmonika mogla je da svira tonove istovremenim oscilovanjem jednog ili pak cetiri jezicka ( tri jezicka su mogla da budu bez tona blokadom vazdushnog strujanja kao pobude uz pomoc registra ). Kiril Demijan je proizvodio harmonike u Becu u sopstvenoj radionici sa svoja cetiri sina, od kojih su Gvido (Gwidoe) i Karl (Karl) bili posebno talentovani instrument-majstori. Osnovali su zajednicku porodicnu firmu u Becu, koju su nazvali " C. Demian& Sons" i dugo godina proizvodili harmonike, koje su izvozili u vishe zemalja sveta. Zahvaljujuci najvishe njima, Bec je bio svecki centar razvoja i proizvodnje harmonika u to vreme. Poseban doprinos razvoju harmonike, kao instrumenta koji je tada imao koncepciju samo sa fiksnim akordima na basu, pored Kirila Demijana, dao je Francuz Pjer Monishon (Pierre Monichon), koji je prvi uocio ovaj nedostatak i shvatio potrebu razvoja slobodnog bas sistema ( free bass) ili melodiskog basa na harmonici kako bi se proshirile njene muzicke mogucnosti. Istrazivanjima na razvoju i unapredjenju harmonike bavilo se vishe istrazivaca i konstruktora istovremeno, radeci nezavisno jedan od drugog. Tako je instrument-majstor Rihter ( Richter ) u Bohemiji ( pokraini danashnje Ceshke, koja se tako zvala u vreme protektorata Nemacke na tom prostoru ) najvishe radio na usavrshavanju dizajna harmonike u prvoj konceptualnoj razvojnoj fazi. Razvio je jednu verziju instrumenta 1826godine, koji je imao 10 kanala i 20 celicnih jezicaka, sa odvojenim duvanjem i oscilovanjem jezicaka u plocicama rasporedjenim na obe strane drvenog grebena od kedrovine. rihterova poboljshanja bila su usmerena na korishcenje dijatonske skale i njegova reshenja su postala standardna tonska konfiguracija, koja je primenjena na instrumentu koji su evropljani kasnije nazvali usna harmonika.
|
![]() |
![]() |
![]() |
#2 |
Moderator
|
![]()
POCETNI RAZVOJ I USAVRSHAVANJE HARMONIKE Patenti Bushmana i Demijana otvorili su shiroki razvojni put do moderne harmonike kakvu danas imamo. Tako su 1830 godine u Belgiji Carls Bufet ( Charles Buffet) i u Francuskoj Furno (Fourneax) i Buson (Busson), proizvodili harmonike sa 10 do 12 dugmadi u primu i dva dugmeta na basu. Demijan je takodje proizvodio instrumente koje je nazvao "rucna harmonika" (handharmonica). Adolf Miler (Adolph Muller) je 1835godine proizvodio 6 varijanti dijatonskih harmonika, sa kljucem: C, D ili G. Ali izgleda da pored svega popularnost harmonike nije rasla sve do 1850godine, kada je krenuo njen intezivni razvoj. Do tada su bile popularne druge grupe instrumenata koji funkcionishu na principu slobodnih jezicaka, a razvoj harmonike je relativno bio u zastoju.
|
![]() |
![]() |
![]() |
#3 |
Moderator
|
![]()
RAZVOJ SRODNIH INSTRUMENATA UZ RAZVOJ HARMONIKE Razvoj moderne harmonike odvijao se uz stalno usavrshavanje prvobitnih patentnih reshenja, kroz brojne varijante i proizvodnju srodnih instrumenata.Instrument koji je stvarao tonove za 4 oktave i sa tonskim registrima nazvan "HROMATINA",razvijao je u Bavarsoj G.Mirvald (G.Mirwald). Instrument " AUTOFON", patentiran je u Njujorku 1880god. " FLUTA POLKA",patentirana je 1851god. od strane Busona, i imala je dva reda slobodnih jezicaka. Leterne je 1854god. u Parizu patentirao slican instrument sa dva seta jezicaka sa pojacanjima, shto se kasnije pokazalo kao pravo reshenje za harmoniku. " FISHARMONIUM " je razvio A.Hakel u Becu, a kasnije je Bushman ovaj instrument kombinovao sa " TERPODIONOM " i za taj novi muzicki instrument dobio zlatnu medalju na izlozbi u Hamburgu 1838god. Realizovano je josh nekoliko varijanti i modifikacija drugih instrumenata od ovih pomenutih, koji su bili patentirani u drugoj polovini 19 veka, ukljucujuci i " PEDAL HARMONIKU ", koja je imala nozni sistem za stvaranje vazdushne struje.
|
![]() |
![]() |
![]() |
#4 |
Početnik forumacije!
Registrovan/a dana: 08.09.2009
Postovi: 2
Downloads: 0
Uploads: 0
Rekao HVALA: 0
Zahvalili mu 0 puta u 0 Postova
![]() |
![]()
Pozdrav svim ljudima dobre volje ovde na forumu... evo kao novi clan hteo sam da napisem moj prvi post, pa sam hteo to da ucinim ovde u ovoj temi, nadam se da mi necete zameriti ako prekidam seriju postova shtimerservisera...Tema je jako dobra i predtavlja opstu kulturu jednog harmonikasa... Dugo sam po netu trazio te istorijate harmonika...ali nisam bas nigde nasao nesto puno detaljnije...
Ja trenutno sviram sonolu,ali je fazi zamena...hocu da uzmem dalapu... E sada.. cuo sam price da se od valjda 60-76 god. u dallapi stavljao taj suvi zig, i da je na tonovima pisalo dallape... da je posle 76 valjda pocelo sa ugradnjom nekih tonova na M...zaboravio sam kako se zove...Medjutim ono sto me najvise zaintrigiralo je izbalansiranost harmonike, pa se nadam da ce shtimerserviser nesto o tome pisati..Naime, te dallape do 76 valjda, su bile neverovatno balansirane...kad mi je covek pricao o tome..ja sam ga slusao, a u sebi mislio..jao sta ovaj trabunja...A onda mi je izneo nekoliko dallapa...jednu iz 56, jednu 68, i jednu 78 cini mi se...Ove do 76 su valjda sve imale jednoosovinsku klavijaturu..a ove posle su imale dvoosovinsku..nemojte me drzati za rec, jer sam primio puno podataka odjednom.. U svakom slucaju, ova iz 78...je laksa..kad se izmeri..i ima savrsenu klavijaturu..kao guerrini... Medjutim..kad stavite tu harmoniku na sebe rekli bi da ima 30 kila... A onda sam uzeo ovu iz 68 i 56..... koje su na vagi teze..ali kad je stavite na sebe neverovatno, ali lakse.. Tada sam se uverio da ta prica o balansiranju nije bezveze... Pa bih voleo cuti nesto na ovu temu kad dodje na red, ako je moguce. Hvala unapred. Pozdrav svima. |
![]() |
![]() |
![]() |
#5 |
Satriani
Registrovan/a dana: 22.07.2008
Mjesto: Mostar, Hercegovina
Postovi: 2.525
Downloads: 681
Uploads: 10
Rekao HVALA: 25
Zahvalili mu 324 puta u 277 Postova
Instrumenti: Yamaha Tyros3, Bugari Banger Exclusive, Roland Fantom G7, Yamaha V50, Hohner Atlantic IV
Interesi: Muzika, Informacijske tehnologije, Biciklizam
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
![]()
shtimer ce ti sve od rijeci do rijeci objasnit, osim sto ima posla sto se tice servisiranja harmonike da ne moze disati, zna sastav harmonike kao svoj dzep, sto se tice svirke, to je posebna prica, ne svira skoro 40 godina aktivno, covjek ubija svirkom
![]()
__________________
I'm the one who knocks... |
![]() |
![]() |
![]() |
#6 |
Moderator
|
![]()
DIZAJN HARMONIKE KROZ ISTORIJU Najveci doprinos razvoju dizajna harmonike, kao muzickog instrumenta, dali su Austrijanci,Nemci,Francuzi i Italijani. Harmonika je vremenom menjala oblik u skladu sa tehnickim usavrshavanjem, zahtevima izvodjaca, ali i u skladu sa estetckim trendovima vremena u kome se razvijala i u skladu sa stilovima regiona gde je bila popularna. Sam dizajn i estetika harmonike je i do danas ostao vazan parametar u opredeljenju izvodjaca za koji tip i kakav izgled harmonike se odlucuju. Svi vrhunski proizvodjaci harmonika se trude da razviju svoj autenticni dizajn i da ga zadrze shto duze, radi tradicije i prepoznatljivosti, samo sa izvesnim modifikacijama detalja. Interesantno je da fabrika PAOLO SOPRANI od 1928 godine ima svoj osnovni prepoznatljiv dizajn, koji je zadrzala vishe od 50 narednih godina u proizvodnji harmonika. Cak je i svoj autenticni dekorativni motiv na deklu iz tog vremena zadrzala sve vreme proizvodnje harmonika.
Dizajn harmonika se intezivno usavrshavao pocevshi od 1850god. kada je definisan pocetni funkcionalni oblik, pa sve do 1953god. kada je harmonika moderno dizajnirana u svom danashnjem osnovnom obliku. U tom dugom vremenskom periodu istrazivanja i prilagodjavanja slozenim zahtevima muzicara, od skoro jednog veka, moze se slobodno reci da je ostvareno skoro potpuno savrshenstvo svakog detalja na harmonici. I danas postoje harmonike koje sviraju u profesionalnom rezimu korishcenja po trideset ili cetrdeset godina, koje su izuzetnog muzickog kvaliteta, a koje nisu sa aspekta dizajna ni manje zastarele. Kod najnovijih modela i tipova harmonika, dizajn se zasniva na visokom kvaliteta materijala, visokom stepenu finalne obrade spoljashnih povrshina, na ukrasnim i dekorativnim detaljima, kombinacijama boja korpusa, dugmadi i meha, obliku tastatura registra,motivu dekla, opremi i nizu drugih detalja. Dizajneri harmonike decenijama istrazuju sklad osnovnih dimenzionih karakteristika: visine, shirine i dubine instrumenta, velicine meha, polozaja nosaca tastature, radiusa zaobljenja ivica i uglova na korpusu, kako bi doshli do najboljeg reshenja. Modela harmonika, koji su nastali u periodu od 1850 do 1935 godine u raznim zemljama sveta i koje su proizvele poznate radionice iz tog vremena.Neka od tih imena su i danas poznata, ali ne kao imena radionica vec kao imena velikih fabrika harmonika.Sve do 1910godine,harmonike su uglavnom nepoznatih proizvodjaca iz Francuske, Austrije i Nemacke koji su tragali za najboljim reshenjma, da bi se kasnije pojavili savremeni modeli tog vremena Dalapea, Lanke, Kooperative, brace Ludvig, Honera, Borsinija,Paolo Sopranija, Pancotija, Kujavskog, Skandalija i drugih. Ocigledno je da su harmonike dobile svoj konacni izgled i dizajn u odnosu na funkcionalne karakteristike, a optimalnu velicinu i minimalnu tezinu primenom kvalitetnih i lakih materijala. Komponente koje se ugradjuju imaju veoma dug vek trajanja, bez obzira shto je harmonika konstrukciski tako razvijena da deluje kao veoma osetljiv uredjaj koji zahteva nezno i pazljivo rukovanje i perfektno odrzavanje. |
![]() |
![]() |
![]() |
#7 |
Moderator
|
![]()
erceg, a i svi drugi koji postavljate takva pitanja. Nit ja, niti bilo ko od vas mozemo uticati,ili povratiti neke stvari koje se nekada a i sada rade kod sve marke harmonike.Ako kupujete i znate shta trazite, nadjite i kupite.Badava je da pricamo shta je sada ili kako je nekad bilo.Nemam nameru da pishem u detalje i ulaziti u shtrucne stvari, kako bih bio kriticar, shto je bilo dobro ili loshe, iako preko moje ruke proshle su puno marki i modeli harmonike.Nemogu za nijednu reci da je savrshena kako mehanicki tako i tonski.Svaka ima neku dobru i neku loshu stvar, isto kao kod nas ljude.Moramo se pomoriti stime da nema nishta idealno.Dosta od clanova znaju da sam im pomogo sa strucnim savetima za konkretno pitanje,cak i preko kamere smo kontaktirali i pomagao da otklone i neki defekt.Znam da nisam ispunio tvoja ocekivanja, ali... Drugarski pozdrav.
|
![]() |
![]() |
![]() |
#8 | |
Početnik forumacije!
Registrovan/a dana: 08.09.2009
Postovi: 2
Downloads: 0
Uploads: 0
Rekao HVALA: 0
Zahvalili mu 0 puta u 0 Postova
![]() |
![]() Citat:
Pozdrav i sve najbolje. Promijenjeno od ercegs (15.09.2009 u 11:39 sati) |
|
![]() |
![]() |
![]() |
#9 |
Moderator
|
![]()
Mozda si posecivao neki sajt firme za harmonike gde imaju napisano i dimenzije modela.Dakle: moze da ima cetvoro glasne 2+2modele gde narocito shirina im se razlikuje.Takodje znash da i drzaci za kaisheve ima bar 2 modela,zasebi /za 1kaish/ i jedan drzac u V oblik za 2 kaisha. Dakle: od dimenzije modela harmonike mnogo je bitno koji tip i gde, i pod koji ugao treba da se montiraju drzaci za kaishe. Uvek lev kaish je kraci, i trebaju se dobro nastelovati. Bitan je ugao vrata klavijature.Takodje je za balansiranje bitno i oblik grudi harmonikasha. Valjda sam ti nekakav kratak odgovor radi upornosti dao.Pozdrav
|
![]() |
![]() |
![]() |
#10 |
Moderator
|
![]()
PAOLO SOPRANI Jedne kishne jeseni,nepoznati covek,skitnica,putovao je iz Austrije do italijanskog grada Lorete, noseci sa sobom malu harmoniku. Zastao je da prenoci na jednoj fami,koja je bila vlasnishtvo bogatog farmera Antonija Sopranija (Antonio Soprani). Farmerova deca bila su ocarana videvshi harmoniku, a posebno njegov najstariji sin. On je molio oca da ucini sve shto moze te veceri i ubedi iznenadnog gosta da proda harmoniku. Tako je decak dobio cudnovati instrument, koji ga je fascinirao. Decak se zvao Paolo Soprani/1844-1918/. Sve ostalo shto ce se u buducnosti deshavalo sa ovim decakom postalo je istorija razvoja harmonike.
Harmonika,cudan predmet,pokrenuo je znatizelju mladog Paola Sopranija, koji je otvorio instrument, analizirao njegovu funkcionalnost i napravio drugi po ugledu na njega. Sva inventivnost, kreativnost,upornost, osecaj za dizajn i redak muzicki talenat Paola Sopranija usmeren je na stalni razvoj i usavrshavanje harmonike. Najpre je Paolo Soprani otvorio jednu malu prirucnu labaratoriju, gde je ispitivao i doterivao muzicke finese i melodiske karakteristike harmonike, da bi ubrzo poceo sopstvenu proizvodnju u blizini Loreta. On je pionir i zacetnik labaratoriskog istrazivanja i tonskog koncipiranja harmonike kao instrumenta.Pored toga, Palo Soprani je osnivac mocne italijanske industrije za proizvodnju harmonika, koja je pocela sa razvojem 1863godine.Te godine je Paolo Soprani otvorio prvu radionicu za proizvodnju harmonika u Kastelfidardu kraj Ankone u Italiji.U ovoj radionici je 1897 godine proizveo svoju prvu klavirsku harmoniku koju je i nazvao "harmonika". Nju su napravila dva talentovana majstora Matija Beraldi (Mattia Beraldi) i Rajmondo Pjatanezi (Raimondo Piatanesi), koji su u narednih 60 godina ugradjivali svoju kreativnost i inventivnost u nove modele harmonika. Fabrika Paolo Sopranija danas ne postoji i ne proizvodi harmonike pod tim imenom. Vlasnicke transformacije kapitala dovele su do udruzivanja manjih fabrika, deljenja velikih na manje, ili pak do otvaranja niza novih fabrika harmonika u Kastelfidardu. U tim transformacionim procesima,fabrika Paolo Sopranija je bila nosilac tehnologija i tehnickog znanja za nekoliko novih proizvodjaca harmonika koji i danas uspeshno posluju.Od nekadashnje fabrike harmonika Paolo Sopranija, ostao je prelepi gradjevinski objekat u Kastelfidardu, koji i danas pleni trajnom arhitektonskom lepotom. Turisti i znatizeljni prolaznici i posetioci regiona Ankone i Kastelfidarda, kao i katolicki vernici koji dolaze na tradicionalno hodocashce do Sanktuarija i "Crne Madone", kao i svi ljubitelji harmonike koje prolaze pored Loreta, imaju prijatnu mogucnost da se zaustave kod kuce na imanju Antonija Sopranija. Na mestu gde se iznenada jedne veceri pre 160 godina,pojavio skitnica sa fascinantnim instrumentom, mogu da se osete duh stvaralashtva harmonike,blize upoznajuci zivot i delo legendarnog Paola Sopranija. Rodjeni izmedju istorije i legende Mariano Dalape i Paolo Soprani ziveli su u isto vreme u Italiji. Bili su savremenici,ali shto je zacudjujuce nisu se licno poznavali i nikada se nisu sreli.Obojica su imali potpuno istu intuiciju kako za razvoj harmonika muzickih instrumenata veoma slozene konstrukcije,tako i za njihovu industrisku proizvodnju. Obojica su svoje prve ideje razvijali kroz unapredjenje i razradu patenta Beclije Kirila Demijana.Dalape i Soprani su stalnim usavrshavanjem harmonika dobijali nove inspiracije i vrlo uspeshno koristili znanja i iskustva od drugih inventivnih stvaralaca u izradi muzickih instrumenata sa svih prostora sveta i zahvaljujuci tome izashli su na pravi i dugo zeljeni pravac razvoja i dizajna modernih harmonika kakve danas postoje. |
![]() |
![]() |
![]() |
Favoriti |
Alati tema | |
Display Modes | |
|
|