| Tekst: | FLANDRIJA
Radnih mokrih jutara bezvrijeme podsjeca me:
Vracamo se, posrcemo,
Flandrija nasih srdaca
Gospodine kvarcnoga inja boje odore
Kako li sudi noz, Kada li is
kazne namijenio
Pokrij rijeci Saputane iz dubokih jastuka
Mirisnih jasmina ili bagrema,
Mirisima osjecam nema kraja
Cega li osjecas i komu li pripadas, zeno?
Neprolazi
samo tinja u prozorima kisa
Stvara, obliva, pokrece...
Avetinjski izgleda covjek pokoren,
kazaliste sjenki igra,
plasticnih se lutaka bez izraza i lica pokusavam sjetiti imena
Jesu
li ulicnih utrka prijatelji ostali,
Nikada zaboravljeni a izgubljeni za svagda
Zenskih se
soprana glasa noc
Dvoje smo karneval bez povoda, uzrok od postanka
Juzna hemisfera
zgariste i ista buktinja.
Divimo se i podajemo, zrtvujemo
Negdje niodkuda prolazi
sekund ili dva
Zrcas mi se u kapiji sto popijena osta na dnu moga prozora
Zemlji si se
vratila.
|
