PDA

Pokaži Full Verziju : Udaraljke i Membranofoni


mykeli
23.05.2008, 11:26
Skracena skripta Dejana Despica "muzicki instrumenti"



TIMPANI

Timpani su membranofoni tip udaraljki kod kojih zvuk nastaje titranjem opne ili membrane. Spadaju u udaraljke određene visine tona koja ovisi o veličini kotla i napetosti membrane. Membrana se izrađuje od kože ili plastike i napinje vijcima, a tonovi se ugađaju zakretanjem kotla ili pedalnim mehanizmom. Udaraju se palicama, a katkada i rukama. Mjestom i načinom udara može se utjecati na kvalitetu i duljinu trajanja te boju zvuka.
Osnovni sastojci timpana su kotao – u ulozi rezonatora i opna (membrana) – kao izvor zvuka; postolje na kojem počiva kotao, obruč na kojem je razapeta opna i mehanizam kojim se mijenja napetost opne, kako bi ona davala tonove određene i različite visine. Zvuk se proizvodi udarom o opni – palicama.
S obzirom na vrstu mehanizma kojim se opna rasteže (tj. ugađa naviše) ili otpušta (ugađa naniže) razlikujemo pojedine konstrukcije timpana.
1. Najstariji je tip manualni timpan ili timpan s vijcima kojima se ugađa visina tona. Vijci su postavljeni svuda unaokolo kotla duž obruča. (Poboljšana varijanta ovog tipa umjesto vijaka ima jednu ručku pomoću koje se zateže opna.)
2. Drugi je tip rotarni timpan. Kod njega se ugađanje obavlja vrtnjom cijelog kotla na jednoj osovini postolja.
3. Treći, najsuvremeniji tip je tzv. pedalni timpan. Kod njega se ugađanje obavlja pritiskom noge na jedan pedal.

(S obzirom da su suvremeni timpani prejaki pri izvođenju skladbi za manji orkestralni sastav, npr. Haydna, Mozarta, Bacha koriste se stariji tipovi timpana.)
U klasici se koristi 1 par timpana uglavnom naštiman u odnosu T (tonika) – D (dominanta); a od kasnog romantizma 4 timpana, bilo kako naštimana.
O rastezljivosti zvučnog dijela opne ovisi i tonski opseg timpana. Opna ima gornju granicu rastezljivosti nakon čega puca. Zbog toga je maksimalan tonski opseg timpana jedna oktava; a realan seksta ili čak samo kvinta.
Dvije osnovne veličine predstavljaju tzv. veliki i mali koncertni timpan sa sljedećim dimenzijama i tonskim opsegom:
- veliki – presjek opne: 71, 5 cm (76,5 cm); opseg: F – d (Es – es)
- mali – presjek opne: 64, 5 cm (69 cm); opseg: A – fis (a)

Uz ove dvije veličine, koje su redovito zastupljene u orkestru često se još koriste: duboki D timpan (bas – timpan) i visoki A timpan.
Duboki D – presjek opne: 81, 5 cm; opseg: D – B (d)
Visoki A – presjek opne: 56 cm; opseg (A) c – c1

Za neke posebne efekte ponekad je u upotrebi i tzv. oktav-timpan. Presjek opne mu je ili 40 cm s opsegom f – f1 ili 36 cm s opsegom a-a1.
Timpane najbolje zvuče u mf dinamici i u srednjem registru. Svira se palicama od filca (flanela). Za mekši ton se koristi glavica od spužve, a za ff glavica od pluta ili čak drveta.
Normalno mjesto za udar palicom je na ½ puta između ruba i centra. Obično se svira tako da se 2 ruke izmjenjuju. Da bi se ton skratio stavi se ruka na opnu čime se zaustavlja njeno treperenje. To se označava staccatom ili natpisom secco ( tal. = suh).
Ton udaren u forteu odzvanja od 3 – 5 sekundi, ovisno o veličini timpana. Duži se tonovi izvode tremolom, tj. naizmjeničnim dvjema palicama. To se naziva i virbl (njem. Wirbel = dobovanje).
Tremolo se označava:
a) oznakom za triler (tr)
b) istom oznakom uz dodatak vijugave linije
c) višestrukim precrtavanjem vratova kao kod gudačkog tremola.

Tremolo se izvodi na istom tonu ali je tijekom izvođenja moguće postupno mijenjati visinu tona u vidu glissanda i to isključivo pomoću pedala. Glissando se može izvesti i na odzvuku pojedinog udarca. Tad je bolji uzlazni glissando koji se postiže zatezanjem opne neposredno nakon udara. (Tada jedna ruka vrti kotao.) Ovaj se glissando može izvesti i na rotarnom, obrtnom timpanu.
Ton se može prigušiti stavljanjem komada tkanine na opnu, ton je tamniji i tup. (Oznaka za ovaj postupak je coperti (tal. = pokriveni) ili sordi (tal. = gluhi, prigušeni). Skidanje tkanine označava se aperti (tal. = otvoreni, otkriveni).
Za postizanje maksimalne snage, može se propisati udvojeni udar sviranjem odjednom, s obje palice na istom timpanu.
Timpani se notiraju u bas – ključu.

mykeli
23.05.2008, 11:27
Ima izgled valjka. Omotač je najčešće od drveta. Oba su otvora pokrivena zategnutom telećom kožom ili plastikom. Opne se zatežu preko obruča pomoću zateznog prstena s vijcima. Time se mijenja i boja zvuka. (Napetija koža da je prodorniji zvuk i bratno.) Veliki bubanj nema zvuk određene visine. Palica za veliki bubanj ima loptastu glavu od filca. Veća je i teža od one za timpane. Za tremolo se koristi i palica s dvije glave (s loptastom glavom na oba kraja).
Pri sviranju se veliki bubanj postavlja u uspravan položaj oslonjen na kratke nožice ili posebne noge. (U simfonijskom orkestru veliki bubanj stoji na posebnom stalku. U rock ili jazz sastavima te zabavnim orkestrima, veliki bubanj stoji na podu i dara se nogom, posredstvom pedale.) Udar se vrši bočno i to samo po desnoj opni. Zvuk mu je izuzetno snažan. Želi li se zvuk skratiti potrebno je zaustaviti treperenjem obiju opni.
Notira se na jednoj crti, samo ritmički. U Europu je došao s Istoka, preko turske vojne glazbe.
U drugoj se polovici 18. stoljeća koristi u djelima s istočnjačkom tematikom. Redovan je instrument u velikom romantičarskom orkestru a također ga redovno nalazimo u vojnoj glazbi. U današnjim zabavno – glazbenim sastavima izvođač za udara u veliki bubanj koristi mehaniziran, pedalnu palicu. Pritiskom noge na pedal, palica se pokreće kao poluga s oprugom i udara.

mykeli
23.05.2008, 11:27
Oblik mu je jednak obliku velikog bubnja. Valjak je razmjerno plitak; omotač mu je najčešće od metala, a na njegovim otvorenim stranama razapete su dvije opne od kože, pomoću obruča s vijcima.
Mali bubanj leži na postolju vodoravno, pa se po njemu odozgo udara. Ima viši zvuk od velikog bubnja.
Palice su mu izrađene od drveta, sa sitnom glavicom; udarac njima daje oštriji zvuk. Preko donje opne razapeto je nekoliko srebrnih ili bakrenih žica. Treperenje opne prenosi se i na njih što doprinosi šumnom i svijetlom zvuku. Njihovim se otklanjanjem postiže tamniji i tuplji zvuk. U sviranju se najčešće koriste obje palice (drvenog vrha), ali i metlice, koje povlačenjem po koži daju karakterističan šum. Tipični za ovaj instrument jesu naglašeni udari palicama s dvo-, tro-, ili četverostrukim predudarom. Ako se ravnomjerno ponavlja ističu marševsko obilježje glazbe. Stoga se i koristi u vojnoj glazbi.
Zahvaljujući oštrom i preciznom zvučanju služi i za izlaganje složenijih ritmičkih motiva i pratećih obrazaca. I tad se koristi za ritam marša, ali i za ritam nekog plesa npr. u baletu Bolero Maurice Ravela.
Koristi se i za tremolo (virbl). Tada svaka palica udara opnu barem po 2 puta prije nego je druga smijeni. Drugi udar proističe iz elastičnog odskoka palice nakon prvog udara.
Notira se ritmički na jednoj crti.

mykeli
23.05.2008, 11:28
Oblikom je sličan malom bunju. Tijelo mu je dulje od njegova i nema napetih žica uz donju membranu. Izrađuje se u nekoliko veličina, kojima se približno može odrediti visina zvuka. Tom-tomovi se rabe u skupinama, obično po dva, različitih promjera. Ostavljaju se na stalak, koji, kada je riječ o manjim sastavima, stoji na velikom bubnju.

mykeli
23.05.2008, 11:28
Tamburin se od ostalih bubnjeva razlikuje po mnogim obilježjima. Ima izuzetno uzak obruč (oko 5-6 cm) tj okvir od drveta ili metala. Ima samo jednu opnu, dok je s druge strane obruč otvoren. U uskim prorezima duž drvenog okvira smješteni su po parovima metalni tanjurići. S obzirom da oni prilikom udara o opnu zveckaju metalnim zvukom, tamburin predstavljaju kombinaciju opnozvučne i metalozvučne udaraljke.
Instrument se druži u lijevoj ruci za drveni obruč a svira na više načina:
a) najčešće pojedinačnim udarima – skupljenim prstima, donjim dijelom dlana, ručnim zglobom, laktom, koljenom;
b) ritmiziranom kombinacijom udara – samo po koži; samo po okviru ili naizmjenično (po koži dlanom, a po okviru
prstima);
c) trešenjem instrumenata – čime se tanjurići proizvode tremolo;
d) trljanjem kože palcem – čime se ostvaruje šum nalik na tremolo;
e) udarom po koži palicama – tada se drži na nekoj podlozi ili koljenima.

Zvuk tamburina je svijetao i vedar pa je čest u plesnoj glazbi, ali i opernoj i baletnoj.
Tamburin potječe s Bliskog i Srednjeg Istoka. Nalazimo ga kod mediteranskih naroda. Kod nas ga nazivaju i daire ili def.

mykeli
23.05.2008, 11:29
Ovo su bubnjevi afričkog podrijetla ali odomaćeni u latinoameričkom folkloru. Javljaju se u paru, s izvjesnom razlikom u veličini, a time i zvučnosti. Opna pokriva samo gornji otvor valjkastog tijela, dok je donji kraj otvoren.
Razlikuju se u dužini rezonatora i oblika. Kod bongosa rezonator je pravilan valjak, a visina nevelika: oko 25-30 cm; kod kongasa je visina znatno veća: oko 70-80 cm; a promjer rezonatora se sužava prema donjem kraju. Stoga je i zvuk bongosa svjetliji i viši, a kod kongosa dublji i zatvoreniji. Nijanse zvučnosti variraju i od načina udara. (Bliže centru je dublji i mukliji zvuk.) U folkloru se po opnama udara prstima. Moguće je i udar palicama pa je bongos čest u sastavu «baterije». Bongo (bubnjić kubanskog podrijetla), pridržava se laktom; dok se konga stavlja na postolje.
Njihove se dionice najčešće improviziraju. Ako to nije slučaj notacija se piše na jednoj crti i to za mali bubanj iznad, a za veći ispod nje.

mykeli
23.05.2008, 11:30
Izrađeni su od kovane bronce ili mesinga u obliku tanjuraste ploče (talijanski piatti). (Najkvalitetniji su kineski ili turski.) Neodređene su visine zvuka.
U središtu se nalazi ispupčenje s prorezom, kroz koji je provučena uzica ili remen koji služi za držanje instrumenta.
Najčešće se upotrebljavaju u paru okrenuti jedan prema drugom svojim izdubljenim stranama. Zvuk se ostvaruje njihovim međusobnim udarom. Pri vodoravnom kretanju zvuk je oštriji nego pri vertikalnom.
Moguće je koristiti i samo jedan činel (tanjur) koji se objesi ili drži rukom u vodoravnom položaju (kao u sastavu «baterije»). Tada se zvuk dobiva udarom palice (metalne - od triangla, drvene – od malog bubnja, meke, filcane od velikog bubnja ili timpana) – ovisno o željenoj oštrini i snazi. (Na taj se način koristi u manjim sastavima rock i jazz-glazbenika, te za potrebe zabavnih orkestara.)
Osim pojedinačnih udara, palicama (osobito s dvije) se izvodi i tremolo.
Zbog snažna metalnog i oštrog zvuka, činele se koristi pri zvučnim kulminacijama orkestra. Zvuk je i veoma trajan. Prislanja se prislanjanjem činela na grudi ili, ako je ostvaren palicom, stavljanjem ruke na metalnu ploču.
Ukoliko se želi da slobodno odzvuče, nakon udara ih se razdvoji i podigne uvis, kako bi se zvuk što slobodnije širio.
Kao koloristički dodatak prozračnoj piano i pianissimo instrumentaciji koriste se na 3 načina:
- lakim «trljanjem» ivica jedne o drugu čime se dobiva tihi šum u tremolu ili
- mekom palicom što također izaziva tihi šum u tremolu
- te pojedinačni, kratki dodiri dviju činela.
(U plesnim ansamblima u sastavu «baterije» koristi se i tzv. kontračinele. Konstruirane su tako da se njihov udar ostvaruje pritiskom noge na pedal. Postavljene su vodoravno na zajedničku osovinu, s tim što je jedna učvršćena, a druga se mehanizmom pokreće vertikalno i udara. Ova se konstrukcija naziva hi-hat. Njima se obilježava ravnomjernost ritmičkih jedinica.
Činele se notiraju samo ritmički, na jednoj crti. Ako se ipak koristi linijski sistem, on nosi bas-ključ, a piše na visini tona c ili e.

mykeli
23.05.2008, 11:30
Neodređene je tonske visine. To je savijena metalna (čelična) šipka u obliku trokuta na vrhu s otvorom za rezonanciju. Nametljiva je zvuka. Vješa se na kožnu vrpcu i udara čeličnim ili drvenim štapićem.
Brzim izmjenjivanjem udaraca po dvjema stranicama trokuta moguće je izvesti tremolo.

mykeli
23.05.2008, 11:31
To je instrument kružnog tanjurastog oblika od bronze ili neke druge metalne legure. Neodređene je tonske visine. Nema ispupčenje na sredini kao činele. Većeg je promjera od njih – najmanje 1 metar. Krajevi su mu savijeni. Udara se specijalnom (maljem) palicom s krupnom, loptastom glavom od mekog materijala, većinom filca.
Koristi se vertikalno obješen pomoću konopa provučenog kroz rupu na rubu tanjuraste ploče. Udara se po sredini. Zvuk je puniji, dublji, tamniji i manje oštar od zvuka činele i vrlo trajan.
Uslijed veličine ploče i udara po sredini, čiji se impuls postupno širi prema krajevima – sluhomse opaža svojevrsno pojačanje zvuka nakon udara.
Veoma mu je sličan gong.

mykeli
23.05.2008, 11:32
I gong i tam-tam potječu s Dalekog Istoka. Gong ima metalni disk, ali je određene tonske visine jer ima širi rub tj. dio na krajevima koji je savijen. To čini treperenje pravilnijim nego kod tam-tama. Na sredini ima ispupčenje. Gongovi se izrađuju u različitim veličinama odnosno različitim štimanjima. Promjer (od 100 cm na niže) i masa gonga određuju visinu tona u rasponu od C do g2.

mykeli
23.05.2008, 11:32
To je instrument određene tonske visine. Ovisno o vrsti može se ugoditi u kromatskom opsegu od C do f2. Sastoji se od metalnih cijevi (njem. Röhrenglocken) ili ploča (njem. Plattenglocken) obješenih o okvir koje se najčešće udaraju drvenim čekićima. Tim se instrumentom oponaša zvuk crkvenih zvona bojom, ali ne i položinom.

mykeli
23.05.2008, 11:33
To je glazbalo sastavljeno od niza (tridesetak) pravokutnih čeličnih pločica postavljenih na drveni okvir u 2 reda poretkom klavijature. Određene je tonske visine.
Postoje dvije varijante udara o pločice, a prema tome i 2 varijante izgleda instrumenta:
1. Udar se vrši palicama s tvrdom glavicom od drveta ili metala, a okvir s pločicama je smješten u prenosivoj kutiji (otvoreniji i snažniji zvuk). Zvučni je opseg od g2-c5. Glazba se piše 2 oktave dublje od željene visine. Mogu imati ugrađeni pedal za kontrolu duljine trajanja tona.
2. Udar je mehaniziran i postiže se pomoću klavijature, pa se i pločice i mehanizam nalaze u sandučiću. Koristi se za složenije izvedbe. Zvučni je opseg od c2-c4.

mykeli
23.05.2008, 11:33
Izrađuju se po uzoru na prethodno opisane zvončiće. Vibrafon je većih izmjera, a opseg mu je f-f3, dakle određene je tonske visine. Ima metalne pločice raspoređene po uzoru na klavijaturu u 2 reda (red do svirača su = bijele tipke; 2. red od svirača = crne tipke na klaviru). Ispod svake je pločice uspravno viseća metalna cijev rezonatora. Budući da zvuk vibrafona traje moguće je kontrolirati njegovu duljinu pomoću pedala. Donji dio cijevi rezonatora je zatvoren, a na gornjem se otvoru nalazi «leptir» poklopac, koji se okreće oko svoje sedišnje osovine pomoću električne struje. Laganim okretanjem poklopac naizmjenično otvara i zatvara cijev, što znači da u nju propušta ili prekida zvučne valove s udarene pločice i tako izaziva periodičnu promjenu tj. vibriranjem jačine tona – po čemu je instrument i dobio naziv.
Vibrafon posjeduje motor koji ako se uključi daje ritmičke pulsacije.
Udara se palicama s glavom od filca ili gume. Često jedna ruka drži 2-3 palice. Tako se mogu izvoditi i četveroglasni akordi.

mykeli
23.05.2008, 11:34
To je instrument s klavijaturom poput malog pianina koji umjesto žica ima čelične pločice. Konstruiran je u 19. stoljeću u Parizu. Zvuk čeleste je jasan i čist po mekoći sličan harfi te donekle zvončićima. Godine 1886. konstruirao ga je Auguste Mustel. U umjetničkoj ga je glazbi prvi put upotrijebio Čajkovski 1891. g. u baletnoj suiti Ščelkunčik. Notira se od c-c4, a zvuči oktavu više. Gradi se u formi harmonija ili pianina. Metalne pločice, koje počivaju na drvenim rezonantnim kutijicama, udaraju se malim čekićima posredstvom klavijature.
Na čelesti obično svira pijanist, jer je tehnika sviranja ista kao na klaviru, samo bez većih mogućnosti mijenjanja artikulacije izvedenih tonova (staccato, legato, dinamičke nijanse…). S obzirom da mu je zvuk tih upotrebljava se u prozračnim zvučnim kompleksima.
Najpoznatije djelo skladano za ovaj instrument je Muzika za gudače, udaraljke i čelestu Béle Bartóka

mykeli
23.05.2008, 11:34
To je udaraljka određene visine tona, zvučnog opsega od (c1) f1-c4. Ima dva reda drvanih pločoca (ppalisandrovo drvo) složenih po uzoru na klavijaturu. Daje vrlo kratki zvuk, prodoran u visokim registrima. Glazba se zapisuje oktavu dublje od željene visine tona pri sviranju se može rabiti više palica istodobno, kao i kod vibrafona. Ksilofon je sopransko glazbalo svoje porodice. Uloga alta ima ksilofon s rezonantnim cijevima ispod pločica, tzv. ksilorimba, zvučnog opsega c1-c5.

mykeli
23.05.2008, 11:35
Ulogu tenora u porodici ksilofona ima MARIMBA ili MARIMBAFON, instrument određene tonske visine, opsega c-c4. Afričkog je podrijetla. Posjeduje rezonantne cijevi koje tonovima daju topliji i mekši zvuk. Dosta se upotrebljava u južnoameričkom folkloru i zabavnoj glazbi tog žanra.
Basovska marimba ima raspon C-c3. Danas se radi i marimba raspona F-c5 ili čak C-c5, duga više od 2,5m

mykeli
23.05.2008, 11:35
KASTANJETE (cast.)

To je instrument španjolski narodni neodređene tonske visine. Koristi se i u južnoj Italiji. Ima oblik manjih izdubljenih drvenih pločica (školjki) povezanih špagom u parove. Pločice se drže u ruci i pokretom prstiju vrši se udar jedne o drugu. U orkestru se koriste kastanjete s pločicama koje su zakvačene za jednu dršku.

KINESKA DRVA (WOODBLOCKS) (w. bl.)

Instrument je neodređene tonske visine. To su izdubljene drvene kutije u obliku pravokutnika s otvorom za rezonanciju, različite veličine. (Engl. wood block – drveni odsječak grubo otesana drva u obliku kvadra.) Udara se drvenom palicom.

KOREANSKA (KOREJSKA) DRVA (TEMPLEBLOCKS) (t. b., od enlg. temple = hram, dvorana kupolasta svoda i block = komad grubo otesana drva) sušeni su komadi izdubljenog drva kruškastog oblika, slični kokosovim orasima. Nazivaju se i drvenim zvonima, a daju zvuk neodređene visine, to viši što je volumen drva manji. Obično se koriste u raznim veličinama u kompletu do pet s vrlo čujnim visinskim razlikama. Imaju proreze preko kojih se udaraju drvenim palicama. Slična su im kineska drva.

CLAVES

Južnoamerički je instrument. To su 2 štapića od tvrdog drveta koji se udaraju jedan o drugi pri čemu se dobije zvuk sličan kineskim drvima i kastanjetama.

MARAKAS ili ZVEČKA (mar.)

Maraca je južnoamerički je instrument. Vrsta je čegrtaljke. Zaseban je instrument, ne spada ni u jednu od porodica udaraljki. Potječe od sušene tikve s košticama unutar koje udarom o stjenke daju karakteristični kratki zvuk. Sviraju se, tj. tresu u paru (maracas), a mogu biti raznih dimenzija. Prozizvodi vrlo karakterističan zvuk neodređene visine.
Drvena sfera tanke stjenke danas se može puniti različitim zrnastim materijalom (riža, plastične kuglice, sačma…). U komercijalnoj izradi ima oblik šuplje lopte od drveta, metala ili plastike s drškom, unutar koje se nalazi različiti zrnati materijal.

mykeli
23.05.2008, 11:36
To je instrument određene tonske visine. Daje tonove u opsegu od E-e3.
Trapezoidnog je oblika s razapetim čeličnim žicama, po kojima se udara duguljastim drvenim žlicvama (štapićima koji su na krajevima zadebljani i često s jedne strane presvučeni filcom, kojim je omogućena promjena boje zvuka). Često ima i pedal za prigušivanje zvuka. Ton mu je prilično rezak no zbog slijevanja zvuka ponekad nejasan posebno ako ne posjeduje prigušivač.
Cimal je stari instrument psalterijum ili psalterij perzijsko-asirskog podrijetla. Danas se najčešće javlja u sastavima mađarskih i ciganskih orkestara. U simfonijskoj glazbi koristili su ga većinom mađarski skladatelji Bartók i Kodály (Kodalj), te slavenski (Igor Stravinski: Rag-time, Renard).

mykeli
23.05.2008, 11:36
Sonorni su predmeti metalni i drugi predmeti koji u određenim okolnostima mogu imati ulogu glazbala (praporci, čegrtaljke, bič, nakovanj, lanci itd.). U njih se ubraja i eolifon (eol.), mehanički uređaj kojim se oponaša zvuk vjetra. Tu je zatim i tzv. lastra (la.). Riječ je o limenoj ploči obješenoj na okvir. Bude li zatresena rukama, lastra proizvodi zvuk sličan grmljavini.
Među njih se može uvrstiti i obična staklena čaša. Laganim trljanjem prstom po njezinu ovlaženu rubu nastaje ton, čina visina ovisi o volumenu čaše. Na tom je principu američki znanstvenik i pisac Benjamin Frankslin (1706.-1790.) konstruirao glazbalo i nazvao ga glasharmonika. Sastojalo se od mnoštva staklenih zvona, koja su se vrtjela nanizana na osovinu. Trenjem o rub svakog pojedinog zvona nastajali bi nježni tonovi različite visine. Vremenom je glazbalo dobilo i tipke, a opseg mu je bio c-f3. Na njemu se mogla izvoditi i klavirska i orguljska glazba. Za njega su pisali W. A. Mozart (Adagio i rondo za glasharmoniku, flautu, obou, violu i violončelo, KV 617) i drugi.

jeftabgd
16.09.2008, 18:47
Mykeli,svaka ti se dala za ovaj rad.Da si na muzickoj akademiji na Barcley,dobio bi cistu desetku.Svaka cast.

mykeli
16.09.2008, 19:52
Uh ne stoji mi na zulj, Barkley mi je ne ostvarena zelja...
A ovo je iz skripte muzicki instrumenti Dejana Despica, veoma priznata i cenjena knjiga.

hammers
16.09.2008, 20:16
Svaka cast za post!!! Bas to sam pre neki dan pisao u skoli...:D:D Vecina ovih instrumenata se koriste u Orfovom instrumentarijumu i koriste se za aranziranje decijih pesmica. To inace radimo sad u skoli...
PozZz

mykeli
16.09.2008, 20:35
Dragi hammers komisija, dok zavrsavas (verovatno si u srednjoj) muz. skolu, skupljaj pare i pici negde u inos. na studije i Bog da te vidi...
Kazem da mi je to bila zivotna zelja i poceo sam da skupljam pare tamo nekad pre 12-13god. ali jbg ozeni se i zajebo sam sve.:(
Pozzz...

jeftabgd
16.09.2008, 20:56
Upravo tako,preko si gospodin muzicar.Profesori u muzickim skolama imaju plate da se zaledis a ovde moraju da rade satore i blato do kolena.Ja licno se ne zalim nikad na zaradu ali pijana stoka i primitivci kojih uvek ima ma svakoj tezgi kvare utisak.Vezbas godinama da bi kad odes na tazgu spasavao zivu glavu od neke budale koja baca flaase pored tebe.Lepo pise nas kolega 'Jeben je zivot nas umetnika".

hammers
16.09.2008, 21:26
Imao sam iskustva sa sviranjem po kaficima jedno 2 godine (iako imam samo 17 godina) i rekao sam sebi da mi je bolje da zavrsim skolu i sto je najbitnije, tamo NAUCIM nesto (bilo sto se muzike tice, bilo opste-obrazovno), nego da budem OGRANICEN iskljucivo sa kafanskom svirkom. Velika je razlika izmedju muzikanta i muzicara (nije u pitanju sluh, vec sirina i naravno DIPLOMA). A sto se odlaska u inostranstvo na studije tice, u kuci kod mene je vec jedan student pa tako da bi to islo vrlo tesko.:( Ja ipak smatram da su i nase Akademije dosta dobre, ali da sve zavisi od interesovanja (i profesora i ucenika).
Puno pozZz...

jeftabgd
16.09.2008, 22:42
Hammers,posto vidim da si iz Leskovca a sviras klavir i klavijaturu sigurno zna s i mog prijatelja prof.Dragisu Milanovica.On predaje harmoniku.Zavrsio je akademiju u Moskvi.Imam njegov reklamni disk,gde si vidi gde je i sa kim svirao taj covek.Sale po Rusiji da se zaledis,po nekoliko hiljada ljudi na koncertima i sl.I taj covek mora da svira svadbe da bi mogao da normalno zivi a da je negde preko bio bi tata i tukli bi se da budu kod njega u klasi.

hammers
16.09.2008, 23:01
Jefta, znam profesora ali ne licno vec iz vidjenja. Kako bi drugacije svirao kad je to ruska skola...:D:D Vrhunski svirac... Klasiku ubija, a narodna kola...razbija...:lol: Skoro je osvojio 3. mesto na valjda evropskom takmicenju u Ukrajini (nisam bas siguran).
PozZz

milanche007
17.09.2008, 11:07
taj dejan despic je cini mi se predavo ili predaje na muzickoj akademiji u Srpskom Sarajevu,brat mi je pricao o njemu:-)ne znam samo koji je predmet drzao:-)

hammers
17.09.2008, 15:20
Nije Dejan Despic vec Dragisa Milanovic. Predaje harmoniku u Muzickoj skoli "Stanislav Binicki" u Leskovcu, Srbija. Nesto si pobrkao...;)

milanche007
17.09.2008, 15:25
ma ja kazem za ovog despica sto je pisao skriptu nisam ni mislio na milanovica iz leskovca,nismo se razumeli:-)

hammers
17.09.2008, 15:31
Ok, my fault..:)