| Tekst: | Kad ostarim
Ne vjeruj
Kad kazu da sam lud
Da me znaju
Od 'ko zna gdje
I 'ko
zna kud
Reci ce da gone mene
A boje se svoje sjene
Sjene ruzne kao ljudska
cud
Pobjegni
Kad kazu da me znaju
Kad ti casnu rijec
Bez malo casti
daju
Misevi su to u boci
Nisu moji to svjedoci
Njihove ih oci odaju
Trebas mi
ti, snagu mi daj
Ti budi moj pocetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam
tvoj dah
Trebas mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i
dim
Kad ostarim
Ne vjeruj
Kad kazu da sam tih
Da ne jeci pjesma moja
I moj
stih
Ne leze im moje rime
Vjeruj nemam nista s time
Kriv sam
Jer sam bolji ja od
njih
Trebas mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj pocetak i kraj
Umoran sam i malo me
strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Trebas mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u
raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim
Ne mari
Za sapat sto me
vrijedja
Hrabrih ratnika
Sto napadaju s ledja
Ne ljuti se vec ih zali
Jer su sami,
jer su mali
Ljubav nisu niti upoznali
Zagrli me dok nas ima
Zagrli me ide
zima
Vrijeme ipak dolazi po svih
|
