| Tekst: | 1992 - Petar Graso
Otkad nema te tu
sve duzi je dan,
sve teze mi pada
moj
rodendan.
Tvoj parfem na dar,
nasa soba i Hvar,
sve mirise na te,
novo svitanje
i staro pitanje:
sto te nema?
Sto te nema barem jedan dan
da te ljubim da te
osjecam
i da smijemo se kao te
devedeset druge godine.
Ko dijete sam ja
s
licem od coveka.
Tvoj blagoslov
nosit cu do vijeka.
Svaka pjesma i rijec
sto iz
mene ce tec,
sve mirise na te,
novo svitanje i staro pitanje:
sto te nema?
Sto
te nema barem jedan dan
da te ljubim da te osjecam
i da smijemo se kao te
devedeset
druge godine.
Prasnjavim dvorcem sjecana
trazim te.
Blijeda su jutra bez
tebe.
sto te nema barem jedan dan
da te ljubim da te osjecam
i da smijemo se kao
te
devedeset druge godine. |
