| Tekst: | Oliver Dragojevic - LJUBAVNA PJESMA
Njih dvoje sjede o sumrak naslonjeni
i ispod
stidljivog mjeseca
i sjene raseljaka.
Njih dvoje na gumnu bjelom okruzeni
i sapatom
mekim zude
nevinost pupoljaka.
Drhtavim rukama kukuruz lepusaju
dok klipovi zreli
pomamno mirisu,
pruzaju ruke a ocima sjaju
kroz pogled dugi rastrgano disu
tad se
povjetarac od nekud pojavi
i djevojci zagrnu brnjicu,
bjela joj bedra lezase na travi
a
rumen joj se prelije po licu
Zavrtjelo se nebo
i krosne dolistane
dva mlada tjela
svili gargasala
i ludjele u koru sve zvijezde raspjevane
a noc se krugom gumna
razigrala
Trazili se svuda padali i rasli
u ocima im leprsale ptice
omamjene
zudnjom razbuktale strasti
usana vrelih i trnja sikavice
|
