| Tekst: | Nekako s' proleca, Kemal Monteno
Nekako s' proleca
uvijek meni doluta
neka ceznja
tamna
tiha mudrost davna.
Spustam ja stare kofere
na perone sudbine,
to je miris
zrelih godina
moj kaput bas je tezak najdraza.
Nekako s' proleca
ja se sjetim
starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani.
Tad nosim stare cipele
one
znaju moje ulice
to je boja crno ponocna
moji koraci bas su teski najdraza.
I opet
taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme
bojim
pijan od zelje za usnama tvojim.
Sav sam ti od ludila
nekako s'
proleca.
Nekako s' proleca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne
obzire.
Napravim racun prastnja
popijem pusta mastanja
to je ukus ljepog
kajanja
moji koraci bas su teski najdraza.
|
