| Tekst: | Gibonni- Posoljeni zrak i razlivena tinta
Ponekad sam p'jan do uha
nasmijan
I dusa mi je otvorena knjiga
Moje nebo je posoljeni zrak
A moje nebo razlivena
tinta
Kome biti zahvalan, zivote moj?
Krenem obalom, koju dobro znam
Samo dva
minuta pjesice do luke
Gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
Iglom izbodene
ruke
Pa opsujem da ne mogu prostije
Mada odavno sam pobjeg'o iz geta
I mjesec iznad
nas ima okus hostije
A, cesta miris izgubljenog svijeta
Moje nebo je posoljeni
zrak
A, moje more je razlivena tinta
Zato pjevam, da ne pojede me mrak
Kome biti
zahvalan, grade moj?
Ponekad sam p'jan do uha nasmijan
I zivot mi je otvorena
prica
Ja se cesto spotaknem, al' se uvijek docekam
Ja sam covjek koji nema briga
Kome
biti zahvalan, grade moj?
|
