| Tekst: |
Drazen Zecic - Boem u dusi
Ucio me otac bori se sine
U zivotu uvijek mora biti prvi
Govorila majka pomozi siromahu
Ucila nas
crkva, to nam je u krvi
A prijatelji opet pricaju po svome
Okreni se i
uzmi to ti srce zeli
Zaboravi srce pogledaj na sebe
Nije ipak ono u sto smo
se kleli
A onda dode ti najljepa zena
Utjeha i nada u
zivotu mom
Izgubih i tebe, prokockah te glupo
Zbog lude duse, otisla si
drugom
I kad okrenem se cesto, gledam iza sebe
Shvatim u
zivotu, nita vise nemam
Samo tvoja pisma, gitaru staru
I ovu dusu punu
uspomena
Pa se sada pitam tko je za to kriv
Mozda Bog, mozda nebo, a mozda i
ti
A onda ipak shvatim boem sam u dusi
I gdje god da krenem uvijek gubim
ja
Jer opet da se rodim i upoznam mnoge zene
zivio bih isto i volio tebe i
vise nikoga
A onda dode ti najljepa zena
Utjeha i nada u
zivotu mom
Izgubih i tebe, prokockah te glupo
Zbog lude duse, otisla si
drugom
I kad okrenem se cesto, gledam iza sebe
Shvatim u
zivotu, nista vise nemam
Samo tvoja pisma, gitaru staru
I ovu dusu punu
uspomena
Pa se sada pitam tko je za to kriv
Mozda Bog, mozda nebo, a mozda i
ti
A onda ipak shvatim boem sam u dusi
I gdje god da krenem uvijek gubim
ja
Jer opet da se rodim i upoznam mnoge zene
zivio bih isto i volio tebe i
vise nikoga
I kad okrenem se cesto, gledam iza sebe
Shvatim u zivotu, nista vise nemam
Samo tvoja pisma, gitaru staru
I ovu dusu
punu uspomena
Pa se sada pitam tko je za to kriv
Mozda Bog, mozda nebo, a
mozda i ti
A onda ipak shvatim boem sam u dusi
I gdje god da krenem uvijek
gubim ja
Jer opet da se rodim i upoznam mnoge zene
zivio bih isto i volio
tebe i vise nikoga. |
