Tekst: | Covek za kog se udala Buba Erdeljan
U Backoj Palanci bila je igranka... ma,
lazem.
Ordinarna pijanka...
Samo smo brljali, kako smo starili sve smo surovije
tezgarili...
Posle se kajali, sve satro cudili dokle smo stigli
i kraj kojih smo se
krokodila budili...
Nesto pre fajronta
prisla mi tipcina s onim hitlerskim
brcicima,
pecatnim prstenom, kravatom novom, da casti odusevljen zabavom.
Al' ja nisam bas
funny napadnih pedera
sto vecno jure konobarice i mirisu na berbera,
al'
ajde...
Bio sam umoran. Rekoh tom paunu:
'Majstore, ja sam u nokdaunu.
Grebem po
zicama, tamburam danima, ubi me dim po restoranima...
Sad vidis provode pod ovim
satorom.'
On rece: 'Cekaj malo, ti si bio dobar s mojom matorom!'
A, tako...
Da,
onda sam ga poznao tek.
Pa nije cudo, pros'o je vek...
Za tog se dripca udala Buba
Erdeljan...
Sta ti je trebalo to, mali misu moj,
da podjes za takvu barabu? Sto nisi
pazila?
Sto si princa preobrazila u ovu zabu, vol'o bih da znam...
Bila si kci tatina,
ja vucibatina, blesavko sa senom u kosi.
Uzmi il' ostavi, ko je mog'o da pretpostavi, djavo ga
odneo?...
Tip rece: 'Ovde sam sa dve fine zenice... U, dve opake raspustenice!'
Namignu
mangupski: 'Svi malo saramo'....
Namignuh i ja, kao 'naravno'.
Seo sam tako sa njim i onim
guskama, a on je samo brbljao...
O, da l' je poljubi tim usnama?
Ma ne...
Konobar,
sto zastajkujes, da l' i ti mozda strajkujes?
Daj, decko, odmah flasu svirni, pa smo
mirni...
Pros'o sam sever i jug, sirom, pa u krug...
i cega sam ostao zeljan?
Pa ne
bas mnogo tog: brsljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan...
E, vol'o bih da
znam:
Sta ti je trebalo to, moja lepojko?
O, bila si dukata vredna...
Sto si pustila da
te ovaj tu izgustira, budalo jedna?
Ej, moji lanjski snegovi...
Bila si kci
tatina, ja vucibatina, blesavko sa senom u kosi.
Uzmi il' ostavi, ko je mog'o da pretpostavi,
djavo ga odneo?...
Pros'o sam sever i jug, sirom, pa u krug...
i cega sam ostao
zeljan?
Pa ne bas mnogo tog: brsljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan, ej, da...
|