| Tekst: | Damir Urban - Robot
Ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
I ceka kisu da ga
prekrije
Natopi mu spojeve prekrije hrdjom zauvijek
Metalno tijelo bez nje ne ide ...
nikuda vise
Baterije pri kraju i sve manje struje salju
Poznaje li robot andjele
a onaj
'ko je stvarao nije mu usne stavio
Samo u snu on moze ljubiti
Ref:
I sad
ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek
Kaze on i nestane
...
Izmedju
puno crnih zica on umjesto srca ima
Kutiju sa njenim pramenom
A ispod zlatnih ociju ima
dvije kamere
Skrivene u tami kacige
I sad ljubav nema lice ostajemo stranci
zauvijek
Kaze on i nestane
Cijeli zivot bio je
Samo njena igracka mali robot sto
se, navija
A ona nije shvatila ono sto robot osjeca
Samo se nasmijala
I sad ljubav
nema lice ostajemo stranci zauvijek
Kaze on i nestane
|
