| Tekst: | Tuga, ti i ja
evo me, noci, stara prijateljice
opet njoj cu poci niz duge puste
ulice
tamo gdje strahovi prestaju
obraz mi grije njen dlan
na njemu moje usne
nestaju
beskrajno sam uzdah joj znam
casti me noci, stara prijateljice
u casu natoci
zudnju da me slomi
zar nisam dovoljno gubio
ko ce izmjeriti bol
do ocaja
ljubio
namjerno bjezao da bi se vracao
opet mi se budi tuga, tuga najveca
koju nosi
snijeg s planina
vjetar ravnica
koga sad joj srce voli
kazi, nek' jos jace
boli
idemo do dna
tuga, ti i ja
pozdravljam te noci, stara prijateljice
i ovaj krug
cu proci nece stic' me kajanje
sta je ovo proljece
spram njeznih godina
poziv njen me
pokrece
cak i s dna isto izgleda
|
