| Tekst: | Nekako s proljeca
nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja
tamna
tiha mudrost davna
spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris
zrelih godina
moj kaput bas je tezak, najdraza
nekako s proljeca
ja se sjetim starih
drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
tad nosim stare cipele
one znaju moje
ulice
to je boja crnoponocna
moji koraci bas su teski, najdraza
i opet taj osjecaj
samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje
za usnama tvojim
sav sam ti od ludila
nekako s proljeca
nekako s proljeca
sjeti mene
nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire
napravim racun prastanja
popijem
pusta mastanja
to je ukus lijepog kajanja
moji kapci bas su teski, najdraza
nekako s
proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izgubim
a hocu da te
vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa bas te voli,
najdraza
sav sam ti od ludila
bez tebe s proljeca
|
