| Tekst: | Laufer - Govorim u snu
U gradu smijesnoga lica sami padamo
Svatko na drugom kraju
svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo
Koliko potrosenih prica, pune ulice
papira
Pokidanih istina
Snovima trosili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo
sutjeli
Miris prve jeseni...
Kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi,
Ja ne
prolazim...
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Nece jutro potkupiti,
A
vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...
Ooooo, govorim u
snu...
Koliko potrosenih prica, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trosili
smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo sutjeli,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris
prve jeseni...
Ooooo, govorim u snu...
|
