| Tekst: | VAGABUND
Govorila si da je kraj,
al' tebi vjerovao nisam,
tek kad su usne
blijede
prisle ka mome licu
u casu tom sam znao sve.
Jurim po prerijama,
skitam po
planinama,
trazim te po sjajnim zvijezdama,
skrivam se po sumama,
drugujem s
lutalicam.
Kad imam, placam za sve,
kad nemam, zivim ko prije.
Sta je zivot i
smrt,
sta je strah?
Postojis samo ti...
Sanjam po vozovoma,
spavam sa
klosarim,
placem za uspomenam.
U nekim potkrovljima,
lazno se milujem sa
umornim
tudim zenama.
Al' iznad svega si ti,
ti dajes nadu i moc
da trazim dalje i
dalje
tvoj dom u kojem zivis ti. |
