| Tekst: | Pamtim to kao da je bilo danas
Pamtim to kao da je bilo danas,
Kad je babo Atif otisao
od nas,
U ruci mu piva,
Za reverom znacka FK Sarajeva.
Kaz'o je da mu je dosta i zene i
djece i kuce,
I da ga naka nostalgija vuce,
Da ce se vratit' kad mu bude ceif.
Mi
smo djeca cucali ispod jorgana,
Komsiluk vikao: Fatima, bona, pustite vana,
Vratit' ce se
on, samo da propije sve.
Al' prodje otad trinaest Bajrama,
Ali babo Atif se ne vrati k
nama,
Kazu da ga je kod Hadzica satr'o voz.
Ja sam uletio u Facinu raju,
Svercao
kafu,
Bunario po tramvaju,
Prodavao farmerke.
Mislio sam da za to imam nekog slifa
I
zaboravio rijeci rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan:
Sine,
veli,
Ko igra za raju i zanemaruje taktiku,
Zavrsice karijeru u nizerazrednom
Vratniku.
Fakat.
Kad murija uhvati Omera,
I ovaj propjeva posle dva samara,
I
rece o raji sve sto zna.
Zaboravio je bio sve zajednicke akcije,
Zaboravio je bio sve
zajednicke derneke,
Zaboravio je bio kako sam njega i onog malog Dragu
Dvaput spasio od
belaja.
Sada u miru istraznog zatvora,
Razmisljam o rijecima rahmetli babe Atifa,
U
rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan:
Sine, veli,
Ko igra za raju i zanemaruje
taktiku,
Zavrsice karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Fakat.
|
