| Tekst: | Kreka Banovici
On pomisli kako bi petak bio lepsi,
Da sutra nije subota
radna.
Blagi bozi, on misao nastavi,
Noc je previse hladna.
Al' bog mu tad okrenu
ledja,
U pola tri ga je cekala treca smjena.
Treca smjene ide na put,
Na put u srediste
od majkata zemlja.
Otkud ti, u pola tri?
Raspotocje gori...
To mu cu zena
Vinka,
Panika i vika.
Na stolu dvije zdjele i telegrami sucuti.
Njegov duh sada
gleda TV,
Smije se na dobrotvorne koncerte.
Njegov duh obilazi zamkove,
Revolucionare iz
pedeset i neke.
Njegov duh plasi njihovu malu djecu,
Al' sta mu vrijedi kad ni ta djeca vise
ne vjeruju u duhove.
Otkud ti, u pola tri?
Raspotocje gori,
To mu cu zena
Vinka,
Panika i vika.
Na stolu dvije zdjele telegrami sucuti.
I meni je tata
govorio nekad,
Da je Zil Vern pusta masta.
I da nikad niko stice nece,
U srediste od
majkata zemlja.
I da nikad niko stice nece,
U srediste od majkata zemlja.
Da treca
smjena stice nece,
Stici nece to odeljenje...
Otkud ti, u pola tri?
Raspotocje
gori,
To mu cu zena Vinka,
Panika i vika.
Na stolu dvije zdjele i telegrami
sucuti.
Put u srediste rudnika Kreka Banovici.
Put u srediste rudnika Kreka
Banovici.
Put u srediste rudnika Kreka Banovici.
Put u srediste rudnika Kreka Banovici.
|
