| Tekst: | TROJE (XENIA)
Juce negdje oko deset sati,
uvece ulica, koju los glas
prati,
dvojica jedan protiv drugoga, i jedna djevojka.
Prvi mladic ispred njih je
stao,
drugi je, bez glasa na plocnik pao,
ona je svoje lice sakrila, i tiho
plakala
Sto bi ucinio ti da ti neko tako uzme djevojku,
da ti svi
kazu, on je pravi covjek za nju,
i da znas svako vece oni se ljube,
zar ne bi takvom stao na
put i prosuo zube.
On, on je tako pazljiv ja to nisam znao,
on daje njeznost ja joj
nisam dao,
on nju ne tuce, moze da oprosti,
zar mu ne bi stao na put, i slomio kosti.
|
