| Tekst: | Vice Vukov - Zvona moga grada
Zvonila su za oluje, zvonila su za vincanja
Zvonila
su za zivote i za zadnja putovanja
Kao neka vjecna glazba nase slave, naseg jada
Zvonila su
od davnina stara zvona moga grada
Boga su i ljude zvala za trabakul koji tone
Zvonila
su zvonila su za gromace i balkone
Skupljala su nase ladje kao tice svoga gnijezda
Ko da
srce majke kuca u zvoniku ispod zvijezda
Dok spavaju stare luke i treperi plavi
svod
Zvonici su kao ruke koje prate bijeli brod
U kamenu nema neba covjek prodje tezak
put
Al su jednom kad ih treba stara zvona opet tu
Pricaju nam nasu povijest brizno kao
otac sinu
U veceri kao ova izlila su svu toplinu
Kao neka vjecna glazba kolijevki i
kolonada
Slusajte ih kako zvone stara zvona moga gradaa |
