| Tekst: | Smrt popa Mila Jovovica
U danima kad na Niksic
Crnogorci udarise
kad bijahu dosli
dani
da ne bude turski vise
u logoru crnogorskom
pokraj kule Lekovica
neko kralju
okleveta
popa Mila Jovovica
A knjaz Mila dozivase
u prisustvo svih vojvoda
pa mu
rece, Pope Milo
nit si vino, nit si voda
Kad to cuse pope Milo
polece mu sablje
ruka
a dva oka kao strijele
sevnuse u hajduka
Vojvode se uplasise
od izgleda vuka
gorskog
da oruzje ne potegne
na vladara Crnogorskog
Kao da mu ostrim macem
srce
musko rasijece
pa zavika, Bog sa tobom
gospodaru, sta to rece
Te ljutito
napustio
gospodara i vojvode
i pod sator svoj svileni
sa mislima teskim ode
Pa u
ljutnji gusle zgrabi
odjeknuse tanke strune
kliknu Milo kao soko
te se majkom djetnom
kune
Da ce poci u grad Niksic
sam bez ikog istog dana
i na megdan dozvat
silnog
Musovica kapetana
Baci gusle, uzja' vranca
preko Zete predje vode
i na hatu
pomamnome
preko polja gradu ode
Leti vranac niz rastoge
kao da ga nose krila
no s
bedema turska straza
opazila popa Mila
A pop Milo sve je blize
do turaka i
sanaca
pod sobom je zamorio
bijesnoga svoga vranca
Kao sto mu dolikuje
dira turske
porodice
na najtvrdje ide sance
na najjace gradske ****
Pa ako bi poginuo
da pogine
od junaka
od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka
Ustavi ga turska straza
na
kapiju od Niksica
kaza im se i naredi
Zovite mi Musovica
Kad ga cuse turci ko
je
potrcase kapetanu
malo zatim i Musovic
na kapiju gradsku stanu
Pa kad vidje popa
Mila
na bijesnom vrancu svome
dolasku se iznenadnom
obradova njegovome
Otkud jutros
Jovovicu
veselijem glasom rece
Zar od knjaza Crnogorskog
u moj tvrdi grad
utjece
Primamo te objerucke
sve cemo ti oprostiti
zivotu ti harambaso
vjeruj nece
nista biti
Oru Milo, Dosta vise
ne budali bez potrebe
ja sam doso kapetane
da na
megdan zovem tebe
No se spremi i izadji
biraj mesto za megdana
Te rijeci kao
munja
pogodise kapetana
preblijede pred hajdukom
iz junacke Markovine
jer je znao da
od sablje
njegove se lako gine
Ne sme megdan da prihvati
prepadne se svojoj glavi
a
na slavu i na proslost
kuce svoje zaboravi
vec u strahu kukavicki
znak na kulu strazi
dade
jeknu plotun sa glavice
ko pokosen s konja pade
Vranac pregnu i pobjeze
natrag
preko Zete vode
a na Mila sa sabljama
niz glavice turci lete
a se grabe ko ce
prije
manut sabljom po sokolu
za cije je ime cuo
i sam ****
Na mrtvoga popa
stize
Ferizovic Hasan prvi
zviznu sablja glava pade
u **** lokvu krvi
Na najvisu
gradsku kulu
na vrh hana Musovica
istaknuse turci glavu
popa Mila Jovovica
Sa
trzovog ostrog koca
gleda Milo sa visine
kako mu se turci ****
i po gradu senluce
A
gavran se crna ptica
obradova iznenada
kad krvavu vide glavu
pa se vije iznad
grada
primice se iznad cabre
da na bedem padne tvrdi
po starijem navikama
musku
glavu da nagrdi
A krijuci iz harema
kroz pendzere vire bule
da cuvenu vide
glavu
srpskog popa iznad kule
Smrt popa Mila, popa Mila Jovovica
|
