S obzirom da nisi pratio, evo kratkog objašnjenja. Tihomir u više navrata tvrdi da Genos nema mogućnost sviranja kako sam prikazao u gornjem videu. Prvi put je to spomenuo još prije tri mjeseca ...
https://youtu.be/kaQEUNE0ju0?t=339
Nakon toga ponavlja sličan video gdje ponovo tvrdi isto ...
https://youtu.be/6RkKm1GOR_Y?t=88
i onda slijede njegova nova dva videa (koja je naknando obrisao) gdje pomalo nervozno reagira i objašnjava kako to Genos nikako ne može uraditi.
To me potaknulo da mu pokažem kako Genos može svirati na taj način i da nije istina ono što uporno tvrdi. Napravio sam prvi video i nakon njegove sumnje da se radi o neiskoristivom načinu sviranja, izradio sam i drugi u kojem nema dileme da Genos ima i tu mogućnost. Za mene ona nije ništa posebno niti spektakularno jer se u toj "prednosti" skriva velika zamka. Ako se udarac lijevom rukom okine u pogrešnom trenutku, a to u "žaru" live svirke nije ništa neobično, onda dobivamo kontraefekat. Nema
udarca na pravu dobu, nedostaje kick i dinamika o kojoj govori Tihomir u stvari nije prednost nego upravo suprotno. Za mene je mogo bolji pristup imati napravljenu varijaciju koji u sebi sadrži ovakav Brake. Mnogo je primjera u tvorničkim ritmovima, a tko stvarno želi zablistati na bini, može i sam izraditi neku specifičnu varijaciju za favorite pjesmu.
Dakle, prvenstveno sam reagirao jer je Tihomir u više navrata i uporno tvrdio nešto što ne stoji. Pored ovog, u njegovim videima ima mnogo netočnih ili djelomično točnih tvrdnji vezano za Genosa. Nemam volje niti vremena ulaziti u raspravu u vezi svakog detalja, ponajviše zato jer je za takvo što potrebno dvoje razumih ljudi koji žele argumentirano komunicirati. Nisam siguran da je taj uvijet osiguran.
Želio bih još nešto istaknuti o mogućnostima tkz. Fingered moda kod Yamahinig aražera. Svaki brend ima svoje specifičnosti i modalitete kako će svirati ritam u odnosu na pritisak harme u lijevoj ruci. Te su opcije prije svega vezane za samu strukturu Styla i podatke koji se u njemu nalaze. Ono što čujemo da svira u nekom ritmu je samo dio ali treba znati da iza toga postoji "mehanizam" koji sve to pokreće. Taj je mehanizam kod Yamahe odlično koncipiran, a kao dokaz tome je činjenica da većina software aranažera kao osnovu koriste upravo Yamahin Style. Postoji 7 modaliteta Fingering Typa i kad tome dodamo da akord može biti prepoznat i pritiskom Upper tonova, postoje nebrojene mogućnosti sviranja ovog aranžera. Onaj tko prigovara na ovakav koncept očito traži dlaku u jajetu i u nedostatku boljeg argumenta ovdje pronalazi razloge za nezadovoljstvo. Ili je to samo "kamuflaža" za prikrivanje vlastitih deficita u neki drugim segmentima koji nemaju direktne veze s tehničkim ograničenjima instrumenta?