[mykeli]

U ovom forumu postavljam sinfonijske instrumente sa zicama..
Kompletan text ne moze da stane u jednom topicu, pa cu zato u nekoliko dela to da stavim...Mislim da ce koristiti...

Skracena skripta Dejana Despica "muzicki instrumenti"




Žičanim je instrumentima zajedničko posjedovanje rezonatora (u obliku kutije ili ploče) i ovisnost visine tona od pojedinih osobina žice. Za tu ovisnost vrijede sljedeća pravila:
- viši zvuk na staje ako je žica: a) kraća, b) tanja, c) lakša, d) zategnutija



GUDAČKI



Gudačka grupa instrumenata je najuniverzalnija u orkestru, stoga i čini njegovu bazu. Odlikuje se izuzetnom homogenošću unutar kompletnog opsega, svira bez zamora i posjeduje sve dinamičke nijanse. Visinu tona određuje tehnika lijeve ruke. Spuštanjem prstiju na žicu dobivamo njeno skraćivanje – dakle viši ton.
Kod svakog instrumenta razlikujemo 3 bitna elementa:
1.ORIGINATOR - gudalo, tj. faktor koji proizvodi ton;
2. VIBRATOR – žica koja skraćivanjem mijenja visinu tona;
3. REZONATOR – tijelo

Gudački prstomet je drugačiji od klavirskog: palac je izvan dodira žica, on stabilizira pokrete ruke i podržava instrument. Kažiprst se smatra prvim prstom, srednji – drugim, prstenjak – trećim i mali prst – četvrtim. (Prstomet se obilježava arapskim brojevima.) Ako prsti ne dodiruju žicu ona zvuči kao prazna, slobodna, što se označava nulom.
Kod tehnike lijeve ruke gudača važnu ulogu igra pojam pozicije (položaja), tj. njenih mogućih položaja u odnosu na žice. (Pozicije se označavaju rimskim brojevima.) Kao prva pozicija smatra se položaj u kojem prvi prst zahvaća stupanj iznad osnovnog tona žice (tj. onog koji zvuči kad je prazna), dok ostali prsti dolaze redom na stupnjeve koji slijede. Tu se podrazumijeva i mogućnost izvođenja kromatskih varijanti stupnjeva na tzv. polupozicijama. Druga pozicija je ona u kojoj je prvi prst leži na drugom stupnju iznad tona prazne žice.
(Primjer za I poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na žici a1 onda ispod ili iznad tona a1 pišemo nulu (0 je oznaka za praznu žicu), ispod tona h1 pišemo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona c2 pišemo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona d2 pišemo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), a ispod tona e2 pišemo ton 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
I
a1 h1 c2 d2 e2
0 1 2 3 4
(Primjer za II poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na žici a1 onda ispod tona c2 pišemo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona d2 pišemo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona e2 pišemo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), ispod tona f2 pišemo broj 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
II
c2 d2 e2 f2
1 2 3 4
Gudači mogu svirati i višeglasje, uglavnom dvoglasje. Najbolje zvuče sekste i terce.

Na svakom dužem tonu upotrebljava se VIBRATO. To je postupak pri kojem se prst giba lijevo i desno na jagodici u pravcu dužine žice. Njime se postiže oživljavanje tona. Njegova brzina varira u skladu sa specifičnim zahtjevima glazbe. Obično se duge note vibriraju duljim vibratom, a kratke kraćim. U klasičnoj se glazbi vibrato ne bilježi. Ukoliko ipak treba bilježiti onda znak za vibrato izgleda poput valova (širih za dugi vibrato, a užih za kraći).

Desna ruka određuje artikulaciju (oblikovanje). Najviše se svira gudalom koje se drži između palca i prstiju desne ruke. Gudalo se uglavnom vuče na 1/2 puta između hvataljke i konjića.
Gornji kraj gudala je uzak i šiljat i naziva se vrh, dok je na donjem, širem kraju smještena pokretljiva žabica. Usporedo sa štapom (od 75 cm) između vrha i žabice razapete su strune načinjene od dlaka iz konjskog repa. Strune se zatežu ručicom (iza žabice, na samo kraju štapa). Strune se premazuju kolofonijem – vrstom ljepljive smole koja poboljšava njihovo prianjanje uz žicu i izazivanje njenog treperenja.
Moguća su 2 osnovna poteza gudalom:
V - od vrha prema žabici – ton je tiši (p)
Π - od žabice prema vrhu – ton je jači i energičniji (jer je pritisak na žicu donjim krajem gudala snažniji od pritiska
vrhom, budući da se ruka nalazi na žabici, pa je tu i prijenos njene energije neposredniji)

Sve note pod lukom izvode se na jedna potez (smjer) gudala. Nježniji se ton dobiva ako se gudalo vuče preko žice iznad hvataljke. Taj se potez gudala naziva SUL TASTO (tasto tal. = hvataljka). Rezak, šuštav ton se dobiva kad se gudalo vuče blizu konjića. Taj se potez naziva SUL PONTICELLO (sul ponticello tal. = na mostiću).

* Dijelovi tijela gudačkog glazbala:
- hvataljka – (crna) daščice od tvrdog, abonosovog drva nalijepljena na vrat;
- vrat (24 cm) – pričvršćen za tijelo na njegovoj gornjoj, užoj strani
- glava – nastavlja se na gornji kraj vrata, malo je povijena unazad
- puž – završetak glave (tj. vrata)
- vijci (čivije) - nalaze se na bokovima glave u rupicama; služe za zatezanje žica
- sedlo – (na vrhu vrata, između hvataljke i glave) prag koji udaljava žice (koje su preko njega zategnute)
od hvataljke
- konjić (mostić) - daščica od javorovine podignuta na sredini tijela; na njemu su usječena 4 proreza
kroz koje se provuku žice; nožice mostića naliježu na glasnjaču (gornji dio tijela) u
prostoru između 2 poreza na njoj koji imaju oblik slova f, a nazivaju se oduške, jer
omogućavaju širenje zvučnih treperenja iz unutrašnjosti tijela
- držač žica (kordar)– obično je abonosa; na gornjem, širem kraju usječena su 4 proreza – oblika najčešće
sličnog izvrnutoj ključanici – kroz koje se žice provuku i zakače svojim donjim
krajem. Taj kraj žica često sadrži posebni mali mehanizam pomoću čijeg se zavrtanja
može ispravljati štimanje žice, pa se i zove fajnštimer (njemački Feinstimmer)
- duša (prema talijanskom anima)– samo kod violine – valjkasti drveni stubić, promjera 6 mm, kojim su
spojeni glasnjača i dno (donja površina) tijela. Njegova je osnovna uloga da treperenje glasnjače
neposrednije prenosi na dno, ali također i da pojačava otpor glasnjače u odnosu na pritisak napetih žica,
kao i pritisak gudala.