[mykeli]

Osnovni dio violine čini njeno tijelo (korpus; dužine 36 cm), kojem pripada uloga rezonatora. Njegovu gornju površinu predstavlja glasnjača, načinjena od smrekovine, ispupčena nagore, a donju površinu – dno od javorovine, ispupčeno nadolje. Vrat je dužine 24 cm.
Violina ima 4 žice čije je osnovno štimanje u razmacima Č5 i to: I – e2, II – a1, III – d1, IV – g.
Građene su od čelika s tima da su II i III žica obavijene još i tankom niti od aluminija, a IV od srebra ili bakra.
Uzlazne se note dobivaju spuštanjem prsta lijeve ruke na žicu, a silazne podizanjem prsta.
Postoji izrazita raznolik u sonornosti između praznih žica i hvatanog tona. Prazna je žica bogatija alikvotima pa je zato jača. Na njoj je nemoguć vibrato.
Istoimeni (kromatski) ton se izvodi istim prstom (u funkcionalnoj harmoniji). Npr.
a) ton h – 1. prstom, tonovi c i cis - 2. prstom, ton d – 3. prstom
b) ton h – 1. prstom, ton c – 2. prstom, tonovi des i d – 3. prstom

Violina je netemperirani instrument pa cis i des nisu na istom mjestu. Cis je na violini viši nego des.
Violina se do 7. pozicije svira na svim žicama. Najviši ton je d4 (c4 se ne uzima jer violina nije C instrument.)
U orkestralnom se sviranju rijetko koriste pozicije dalje od pete, a među njima najčešće neparne (I, III, V). Idući naviše, pozicije su izvođački sve teže, jer se ruka mora istezati, a i razmaci između tonova na žici sve su zbijeniji. Stoga se obično prelazi na susjednu žicu, gdje se isti tonovi mogu dobiti u nižoj poziciji. No kod solističkih dionica moguće je proizvesti i h4. To je posljednji ton e-žice nad hvataljkom (zahvaća se u XV poziciji).
Česte i nagle promjene pozicija čine gudačku dionicu nespretnom, gotovo neizvodljivom. Ipak, u nekim su slučajevima izvodljivi i pojedini, izuzetno veliki skokovi ukoliko se iz bilo koje visoke pozicije dionica spušta na ton prazne žice (ili na neki ton iz 1. pozicije). U ostalim se slučajevima veliki skokovi izbjegavaju. Tako se intervalski razmaci violinske melodije kreću pretežno u okvirima koje postavlja normalni raspon prstiju – a on između 1. i 4. prsta na istoj žici najviše zahvaća P4, a na susjednim žicama m9.


KARAKTERISTIKE ŽICA I REGISTRI


E – žica je snažna, svijetle boje. Obično se naziva «la chantarelle» (čita se: šantarel) – ona na kojoj se
pjeva.
A – žica j snažna u 1. poziciji, a u ostalima gubi na nosivosti.
D - žica je najslabija, odgovaraju joj meki, piano zvuci.
G – žica je po snazi jednaka 1. žici. Upadljivo je tamne boje.
1. i 4. žica su najnosivije i to stoga što su krajnje i mogu slobodno vibrirati.

DVOHVATI


Gudalom se može istodobno vući po dvjema žicama. To je najlakše ako su obje slobodne. Od treće su žice izvedivi svi dvohvati u sekundama, tercama, kvartama, kvintama, sekstama, septimama i oktavama, a moguća je i podvostručena prima, osobito ako je jedna žica prazna. Kod ostalih unisona, zbog pomanjkanja slobodne žice, nije garantirana čistoća zvuka, pa ih treba izbjegavati.
Uz to moguće je izvesti i trohvate i četverohvate.
Akordi najbolje zvuče i obično se postavljaju u širokom rasponu. Violina može 1. prstom lijeve ruke pritisnuti 2 susjedne žice, pa je otuda uvijek moguć interval Č5, a ostala dispozicija slijedi načelo: prst s višim rednim brojem dolazi na višu žicu.
Vrlo brze figuracije najlakše su ako slijede dispoziciju akorda; npr. a – e1 – cis2 – a2 / a2 – cis2 - e1 – a.

FLAGEOLETI

Prirodni dobro izlaze do 5. parcijala (alikvotnog tona).
Umjetni – ne idu preko 5. – 6. pozicije.