Naravno da preferiram sjedenje dok sviram i klavijaturu, a naročito harmoniku, ali što 'no se kaže "ne može me zapast". Visok sam 190 cm, imam dugačke noge i radi toga mi više odgovara i da trčim nego da stojim.
Međutim, dojma sam da je čovjek "operativniji" kad je na nogama, naročito kad je tezga dinamična, a i vizuelno djeluje puno ozbiljnije. Naročito ako je klavijaturista OMB, odnosno jedini član tu, pa i ako klavijaturista pjeva puno pjesama bolje je da je na nogama. Puno je praktičnije se dogovarat sa pjevačima za iduće pjesme, mjesto da pjevač treba da se saginje do klavijaturiste. OK, ona stolica za klavijaturiste koja je nešto viša od barske je OK u neka doba svirke. O harmonici neću ni da pričam, harmonikaš mora biti "mačak" i uvijek spreman da "derne lovu" na tezgi. Znaju li kolege harmonikaši onaj osjećaj višesatnog "tegljenja" bez bakšiša, kad se napokon spusti harmonika na pod, a svaka kost u leđima i ramenima krcka, pa onda još kad se sjedne na stolicu i pruže noge i nagne se neko pivo/gemišt/rakija i zapali se cigara. I onda priđe neko od gostiju smarača što te čitavu noć pitaju pjesme, a ni cenera (maraka) nisu bacili, a naljute se ako njihova pjesma odmah ne bude i 'ladno kaže možeš li nama za stol svirat na suho, a znaš da te gazda stoji i da nema šanse da se više zasvira i ovaj samo posran ode uz neki glupi komentar. Eh, evo sad se naježih od dobrine kad se tih situacija sjetim
