Slažem se s tobom Alix. Uvijek se trudim ostati s kupcem ili prodavačem u dobrim odnosima. Ja gledam na nas svirače tj muzičare kao na jednu veliku obitelj. Prema instrumentu se uvijek treba odnositi s posebnom pažnjom i ljubavlju. Jer nakon godina korištenja i oho-ho vremena provedenih uz instrument postaneš emotivno vezan za glazbalo uz koje si proveo dobar dio svog slobodnog vremena.
Inaće interesantno je kor Rolanda da ispod tipki ima 2 ploće. Prva je krača o odnosi se na prve dvije oktave koje koristimo obično za bas ili tepih. Druga ploča je za oktavu dulja. Na tepih ploči (prve dvje oktave) su gumice nerezane nego su u nizu od C2 - C4, a na drugoj ploči (solo djelu) nisam vidio do sada veče gluposti. Još da svaka oktava ima svoje gumice bilo bi uredu, no on ti ima za preostale 3 oktave po dvije gumice raspona oktava i pol.
Ploča ima diodicu za svaku kontakt tipku, u čošku konektor za spoj trake s procesorom, i "most" nosaće za svaku oktavu, jer sveukupno ploču za kučište drži svega 6 šerafa (hebo ih šerafi koji su qrac škrtarili na šerafima). To je posebno zahebano kod sklapanja, jer ako u stotinku milimetra ne pogodiš utore i knobove na podnožju, iako je ispravna ploča ne provodi signal da odsvira ton. To me je jako razočaralo, jer u tom pogledu su KORG i Yamaha oho-ho otišli naprijed kod popravka sličnog ili istog kvara. I zaštita elektroničkih komponenti je jadna (obična spužva), a prostor za expanzion kartice uopće nema uzemljenje, a nalazi se samo 1 cm od transformatora. Znači kod strujnog udara odlazi i expanzina ploča koja niti jedna ne košta ispod 100 €.
Oprostite mi, no ovo je od moje strane totalna antireklama za Roland. Sad kad sam vidio kako izgleda Rolandov workstation iznutra definitno tvrdim da je užasno ajkavo napravljen. Ako su i novi Rolandovi workstationi tako škrto napravljeni sa slabim elektroničkim zaštitama i plastikama
onda je Roland total promašaj. Primjerice KORG Pa je pun plastike, ali iznutra je tako napravljen da ne stane u njega više ni cigareta.
|