Sve je istina, i tako je valjda od nekada.
Davno mi je pokojni djed pričo (isto je bio muzičar, samo je sviro kontra bas i bass gitaru) da birtija i kafanski muzičar nikad neče bit gladni i žedni i da će se za njega uvijek neka para nač, tj nikad neče propast.
Zašto ?
Čovjek ima stotine problema, briga, bolesti, tuga, pa veselja, razloga za slavlje ... i di će se onda "otkačit" ? U birtiji ! Ode na čašicu da razbije tugu, da otkloni crne misli iz glave, a svi znamo kako to završava. Opije se ko čuskija, pa još ako je tamo muzika i zasvira mu pjesmu iz srca, onda je čovjek nakon par minuta sretan ko malo dijete. Zaboravi na sve brige i probleme i potrošit će zadnju paru na muziku. Ako je pak razog neko veselje, kao npr. rođenje djeteta onda će doč s jaranima i zalomit tri mjesečne plaće i neče mu bit žao. Naravno, ako je muzika tu tada će i oni zajedno s krčmarom profitirat.
Tako da kad malo razmisliš mi muzičari živimo od ljudskih
emocija, sve se vrti oko njih. Što je čovjek više u bedu ili što je čovjek sretniji to čemo bolje proč. A gaže, tezge na mjestu gdje ljudi dolaze iz navade neče nikad biti in jer neznam kako da sviraš njima je bitno samo da im nešto "prdi" u uši (ionako te ne slušaju) i da nije grobna tišina kad trkeljaju i vode "dubokoumne" razgovore. No nađeš li im žicu ...
