Moje mišljenje o ulaganju u opremu je sljedeće, svaki glazbenik će uložiti u svoju opremu onoliko:
1. Koliko voli to što radi,
2. koje su mu mogućnosti sukladno zaradi da to plati i
3. koliko ima pameti u glavi.
Onaj tko voli to što radi taj jedva čeka priliku da promjeni instrument i da još više uživa u njemu, sukladno svojim mogućnostima, ali instrument uvijek stavlja kao prioritet, premda bi za te novce možda kupio i par godina mlađi auto jer mu je ovaj na izmaku ili stavio još par sto ili tisuću eura ispod jastuka.
Do prije godinu i pol dana svirao sam u 6 članom glazbenom sastavu, u mojoj regiji jedan od boljih, i bio sam okružen sa jako različitim ljudima nego što sam JA, odnosno, nego što je moje poimanje potrebe za ulaganjem u svoj osobni instrument.
Ja sam svome, na sreću bivšem bubnjaru, izračunao da je unazad nekoliko godina zaradio 31 000 eura samo na sviranju, jer vodim evidenciju svega, pa tako i toga, u trenutku kad sam mu to rekao on je svirao od 20 do 25 svatova godišnje + svi najbolji disco klubovi u okolici, po najboljim cjenama i išao na svirke po cijeloj državi i inozemstvu, njegova postava bubnja u tom trenutku je bio ni manje ni više, Roland TD3 sa kablovima starim 20 godina koji kad mladenci uđu na prvi ples doslovno ispanu iz procesora, i glavnu pjesmu u svatovima pred 300-400 ljudi, kad svi ustanu i gledaju u mladence i bend, odsvira bez bas bubnja.
On je posjedovao stalak za mikrofon iz ´74 te godine koji se svaku drugu svirku sruši na pod jer više nije mogao ni držati mikrofon, on je pjevao na Shure PG57 mikrofon koji je prije 10 godina sa 10 metara kabla gratis koštao manje od 50 eura na akciji u jednom music shopu, on je nakon mojih maltretiranja dugogodišnjeg morao kupiti Roland TD 20 i na kraju svih krajeva mene optužio da je on to uzeo ali da je njegov prijašnji bubanj i sound bio i više nego odličan i da je ovaj kupio bezpotrebno, a u teku mu se upisuju 22 gi svatovi za iduću godinu.
Gore navedeno se odnosi kad čovjek nema pameti i to što radi koristi isključivo kao izvor zarade bez ikakvog ulaganja, a ulaganje ima za uzvrat, vlastito zadovoljstvo, bolju interpretaciju i zadnje a ne manje bitno, vizualni dojam. (čovjek inače ima privatnu firmu a svirka mu je drugi izvor prihoda
).
Zbog takvih ja više ne sviram po bendovima nego u dvojku i nakon godinu dana dvojke sam se počastio Tyros peticom u kojoj uživam na svakoj svirci sve više i što je više sređujem još više i uživam.
Realno svatko od nase može odraditi svirku i na KORG pa 50 i većina naše publike, ne svi, kažem većina, će i dalje samo gledati, za koliko novaca manje sviramo i da li pravimo pauze ili ne, kroz mojih 15 tak godina sviranja 90 % hvaljenja bendova je bilo: " Oni ne staju, sviraju bez pauze ", nitko ne zna ni na što, ni koliko to košta, ni kako to zvuči, ali ja znam i to kupujem i za par godina će biti i GENOS premda mi je i više nego dovoljan, Tyros 2.