[Dell]

Naravno, kada se ovakve stvari pitaju, niko da dadne konkretan odgovor, svi se nešto prenemažu...
Evo ja ću pokušat.
Vjerojatno misliš na takozvanu bečko-šabačku ciganiju i trilere koje sviraju harmonikaši tipa Aca Čergar, Milan Sašin, Dejan Kostić ili klavijaturisti tipa Miki Ćortan, Mića Nikolić.
To su trileri koji se nešto ne razlikuju puno od šumadijskih.
U Šumadiji su ti trileri većinom na pola tona, što je kod ciganije rijeđi slučaj, više idu trileri na cijeli ton, a u većini na veliku ili malu tercu, što znači recimo kad si u G-duru, gdje bi normalno odsvirao triler npr. D-D#-D, oni će odsvirati recimo D-F-D, ali sve ovisi od konteksta i harmonije. Dosta se recimo kod njih koriste i tzv. Patalovi trileri, koji u biti teoretski nisu trileri nego gornji predudari i obično su vezani, njih 3-4, a nekada i više. To ti je tipa C-H, H-A, A-G. Dosta ima tih vezanih trilera gdje se kombiniraju ti trileri na malu/veliku tercu i na cijeli ton što je nekad jako tehnički zahtjevno na klavirnoj harmonici/klavijaturi, naročito ako je u pitanju tonalitet gdje ima "puno crnih".
Dakle, nema tu neke velike mudrosti oko ornamentike, ali nije to jedino što toj vrsti muzike daje taj šmek. Kao prvo, za sviranje ciganije ti treba baš vrlo jaka tehnika, poznavanje jazz muzike, njene skale i harmonije jer su dosta toga iz nje posudili, a dosta toga i iskrivili kao gastarbajteri njemačke majstorske izraze. Naravno, treba ti ogroman talent za muziku, naslušanost te muzike i povrh svega luđački smisao za improvizaciju.