Pa prije svega, velika večina zvukova u klavijaturi (onih solističkih) je ionako mono. Tu stereo dakle već sam po sebi ne donosi ništa.
Drugi problem je što se na koncertima ali još više na svirkama u manjim ili srednjim prostorima kutije razglasa razvlače po dvorani. Ili publika sjedi/stoji uz jedan zvučni stup. Rijetko kad je publika smještena optimalno u sredini između dva zvučnika odn. zvučnička stupa. I ako se svira stereo na način da se npr. jedan zvuk stavlja lijevo u panoramu ili desno u panoramu, onda publika ne čuje oba zvuka jednako dobro. Oni uz lijevi zvučnik neće uopće ili će jedva čuti zvuk koji je na klavijaturi isprogramiran i poslan u desni kanal. Još je gore s bubnjevima ili perkusijama ako se panorame slažu tako da tomovi idu od jednog kanala do drugog (od lijevog do desnog ili obratno). Opet oni koji stoje/sjede uz jedan zvučnik, neće čuti čitav prijelaz na bubnju jer neće čuti one tomove ili perkusije koje idu u desni kanal.
Stereo je lijepa stvar kad se kod kuće sjedi uz liniju i sluša glazba ili na slušalice. Ali na svirci uživo od nje nema nikakvog poboljšanja, odn. više štete nego koristi.
Zato je potpuno nebitno procjenjivati da li netko na Kronosu ide s monokablom u mikser ili izvodi nekakvu kvadrofoniju. Problem je isti bilo da se radi o Kronosu ili o M1.
|