[mojkarma]

@Vule

Glede pitanja čime se semplira:
nemam ja ništa protiv da se sam zvuk semplira na Fantomu. I nisam mislio da netko za sempliranje koristi nekakve ac97 standardne zvučne kartice na računalnoj matičnoj ploći. Naravno da treba imati donekle pristojnu zvučnu karticu. Jer, nemojmo se zavaravati, niti proizvođači klavijatura ne ugrađuju baš convertere u klasi Apogee-a.
Ono što me pak čudi i što nikako ne mogu razumijeti jest, kako ti semplovi u 90% slučaja ne rade na klavijaturi kako treba. Meni rade čistih 100%.
Radi se o sljedećem:
ako ja u računalu analiziram sempl i odredim gdje su loop točke, te ih postavim tako i čujem da loop funkcionira besprijekorno, onda taj wave sejvam. Wavelab ili SoundForge zajedno s waveom sejva i informaciju o loop točkama. One su apsolutno iste u klavijaturi kao i na računalu i nema nikakve potrebe išta podešavati. Tako sam radio na tritonima, M3, Motif Es i sada na Fantomu G.
Prednost softvera jest naprosto što se na puno većem ekranu vidi wave, što se može brzo i eficijentno zumirati, usporediti točke koje će se loopati i što se loop može "ispeglati" ukoliko se pojave tzv. klikovi, a mišem se mogu vrlo precizno i nakon kraćeg vremena prakse vrlo lako pomicati točke loopova, dok je to na klavijaturi najčešće mukotrpan posao.
Kao što je poznato, loopaju se dvije točke u semplu koje imaju približno sličan valni oblik i to na mjestu gdje je valni oblik prelazi horizontalnu os (zero points). Ako točke povezivanja nisu veoma slične (a kod akustičnih instrumenata je gotovo nemoguće naći dvije slične točke u samom wave-u), onda reprodukcija loopa nužno proizvodi i klik. Taj se klik može ispeglati funkcijom "crossfade loop", a ta najvažnija funkcija u sempliranju ne postoji na fantomu g.
I onda je pitanje, čemu se uopće mučiti sa sempliranjem na fantomu g, kada se posao tamo u večini slučaja ne može do kraja odraditi. Jer wave onda treba prenijeti na računalo i posao oko postavljanja loopova dovršiti na računalu.
Jedino što na klavijaturi naknadno treba eventualno napraviti jest, postaviti informaciju o tonu koji je sempliran (c4, a2, g5 itd.) jer u protivnom sempl neće raditi ispravno jer klavijatura nema informaciju o originalnom tonu koji je sempliran. To se naknadno vrlo brzo utipka na samoj klavijaturi.
Druga je nezgodna stvar Fantoma (jedan od njegovih mnogih bisera) što svaki loop treba ručno aktivirati jer je standardno isključen, i to bez obzira što je importiran wave s uključenim loopom.

Glede pitanja, koji se tonovi sempliraju:
Semplirati svaki ton, ili svaki treći nema smisla iz nekoliko razloga:
a) konačni proizvod je duži, veći nego original. To ima za posljedicu veće zauzeće memorije i duže vrijeme učitavanja konačnog multisempla
b) automatskim sempliranjem svakog trećeg tona troši se nepotrebno broj maksimalno mogućih semplova koje klavijatura u jednom projektu (govorimo Fantomu) može imati. Na verziji s 88 tipki, to iznosi gotovo 25 semplova. Fantom istovremeno može imati 2000 semplova u memoriji. Pa ako netko koristi jako puno semplova i sam semplira automatski po sistemu "svaki treći ton", brzo će potrošiti memoriju od 2000 semplova.

Kod današnjih klavijatura je pravilo da proizvođač ne koristi svaki treći ton za originalni ROM, nego samo one tonove, koji su neophodni. Neki instrumenti bolje podnose rastezanje semplova preko nekoliko tonova, a neki instrumenti manje. Znamo da primjerice klavir ili ljudski glas relativno loše podnose tzv. stretching i ako je ljudski glas sempliran na c3, i taj se sempl odsvira na e3, već zvuči neprirodno. Dakle, valja koristiti novi sempl koji je originalno sempliran na e3.

Ja zato, kad sempliram s neke klavijature - zbog svih razloga koje sam gore objasnio - nastojim otkriti, koje je semplove proizvođač originalno koristio.
U tu svrhu, koristim najradije inicijaliziran program/patch na klavijaturi - onaj koji ne sadrži nikakve filtere niti efekte, kako bih čuo čisti multisempl. U tom inicijaliziranom programu odaberem onaj multisempl s instrumenta, koji želim semplirati. Zatim preslušam svaki ton da vidim da li ima kakvih kvalitativnih razlika.
Evo na jednom primjeru. Uzmimo npr. da želimo semplirati flautu koja ima usemplirani vibrato. Kako proizviđač nije semplirao svaki ton, nego u nekim razmacima, preslušavajući multisempl flaute u klavijaturi, možemo jasno čuti kako se lagano mijenja brzina usempliranog vibrata.
Konkretno: stisnemo C3 i poslušamo brzinu vibrata. Stisnemo D3. Ako čujemo da je vibrato na flauti brži, to znači da se vjerojatno koristi sempl s C3 koji je rastegnut na tipku D3 (keyrange). Isto za E3. Ako na F3 čujemo ponovo sporiji vibrato, onda to znači da je proizvođač za raspon C3-E3 koristio jedan sempl, a od F3 drugi sempl. Na taj način možemo odrediti granice za keyrange. Pa za prvi keyrange (C3-E3) sempliramo ton C3 s klavijature, a za drugi keyrange ton F3, itd.
Ja prethodno preslušam neki zvuk u čitavom rasponu klavijature i zapišem si koji su rasponi (keyrange) za taj multisample. Onda odredim koje ću tonove semplirati.
Ima zvukova, za koje proizvođač koristi 7 ili 8 semplova (brass, strings i neki drugi) za čitavi raspon na klavijaturi. Nema smisla da sada ja za taj multisempl sempliram 25 ili 55 semplova, ako je proizvođač koristio manje od 10! Iz razloga koje sam gore naveo (što manje semplova, što kraći, da se brže učitaju i da ne trošim "bezveze" više memorijskih mjesta - od 2000 na fantomu g - nego što je potrebno.

To je primjer za zvuk sa vibratom, gdje je relativno lako čuti, koji su tzv. key range-evi.
Teže je malo sa zvukovima koji nemaju vibrato.
Tu koristim trik sa joystickom:
uzmimo npr. zvuk stringsa.
Krenimo opet od C3. Stisnem tipku i dobro poslušam ton i njegovu kakvoću. Pokušam upamtiti taj ton. Zatim potegnem joystick udesno do kraja i ponovo stisnem C3. Sada čujem zvuk stringsa s tipke C3 nategnut (pitch) na D3. Opet pokušavam zapamtiti kako zvuči.
Pustim joystick i stisnem tipku D3 i poslušam kako zvuči.
Dakle, dva puta preslušavam ton D3. Jedanput kada držim tipku C3 ali s nategnutim joystickom, a drugi puta kada stvarno pritisnem tipku D3.
Zaključak:
ako u oba slučaja tonovi zvuče potpuno identično, onda to znači da je proizvođač za tipku C3 i D3 koristio jedan te isti sempl.
Dalje:
Opet potegnem joystick udesno, pritisnem tipku D3 i poslušam zvuk.
Otpustim joystick i pritisnem tipku E3.
I opet, u oba slučaja, čut ću ton E3, samo što ga u prvom slučaju čujem dok držim tipku D3 i ton pitcham s joystickom.
Ukoliko čujem razliku u kvaliteti ta dva tona na istoj visini (jer zapravo oba reproduciraju ton na visini E3), onda to znači, da je proizvođač za tipku E3 koristio novi sempl.

Pažljivim slušanjem uvijek će se čuti razlika ovom metodom joysticka. Kao što znamo, ne semplira proizvođač svaki ton nekog instrumenta nego samo nekoliko njih. A rupe popunjava tako, da se sempl odsvira brže i tako se dobije viši ton od originalnog sempla (efekt kao i kod ubrzavanja gramofonske ploće). Sa svakim povisivanjem tona dalje od originalnog snimka (sempla), zvuk instrumenta postaje neprirodniji. Ako dakle povisim u mojem primjeru ton D3 s tipke D3 uz pomoć joysticka na E3, poslušam kvalitetu zvuka, otpustim joystick i tipku, te stisnem tipku E3 (bez joysticka) i poslušam, ako čujem razliku u kvaliteti boje/zvuka, to je zato što čujem dva ista tona generirana na drugačiji način. Onaj generiran joystickom je ubrzao ton D3 na E3 i ako zvuči različito od pritisnute tipke E3, to je jasan znak, da je proizvođač za E3 koristio novi sempl.

Možda ovo sve zvuči malo komplicirano (s joystickom), ali u praksi to i nije. I naravno, ja navodim primjere za cijele tonove, ali se po istom principu provjeravaju i polutonovi (laički, crne tipke). I bez sempliranja, svako može radi znatiželje pokušati proći kroz neki zvuk i s joystickom provjeriti, koliko je semplova korišteno za pojedini multisempl. Bitno je da su efekti isključeni kako bi se čuo suhi zvuk. Tada je puno lakše čuti razlike u semplovima na granici keyrange-a.
Ovo sa joystickom funkcionira naravno pod pretpostavkom, da je joystick podešen da povisuje za dva polutona (jedan cijeli ton), a tako je standardno postavljen na velikoj večini programa.
I na taj način mogu utvrditi, da je npr. proizvođač za raspon od C3 do A3 koristio jedan jedini sempl za svoj strings, a tek od Ais3 pa do npr. Fis4 drugi sempl. To su dakle dva sempla za oktavu i pol.
A apriornim sempliranjem svakog trećeg tona, za isti bih raspon semplirao 7 tonova!!! To je tri puta više od originala. Više posla, više memorije, duže vrijeme učitavanja...

Glede tutorijala:
možda sam se malo zaletio. Teško je napisati tutorijal, to bi ispala prava knjiga. Eto koliko teksta samo za određivanje koji će se tonovi semplirati a nisam ni siguran da li je to svima jasno. No, i ovo se može iskoristiti. Da imam vremena, snimio bih nekakav youtube tutorijal, ali to vrijeme u skorije vrijeme baš i neću imati. Tako da neka ostane na ovom tekstu.