Levelisanje aranzera u studiju
 

Pozdrav!

Interesuje me da li je dobro podesavati aranzer (korg pa800) koristeci studio monitore kao referencu (u mom slucaju, KRK rockit 6 + KRK sub 10s)

Hvala

Ne da je dobro, nego je pozeljno, cak mislim da monitori treba da budu sastavni deo opreme jednog klavijaturiste. Ja koristim ESI Near08 experience monitore i Audio Technica M50 slusalice za sredjivanje tona i navikao sam se, na razglasu uglavnom nista ne diram klavijaturu...ponekad nesto minimalno, ali najčešće kako sredim nesto kod kuće, budem zadovoljan kako radi na ozvučenju.

Sent from Ttalk

Hvala Vex,
To sam i mislio mada neki tvrde drugacije. Meni na monitore super zvuci, tj. bar 50% bolje nego na razglasu, a na razlicitim ozvucenjima uvek drugacije zvuci...
Znaci, da se drzim monitora :)

Ne znam sta drugi tvrde, ali cinjenica je da nema nista idealno...Mislim da se monotorima moze dobiti najuniverzalnija slika, a sve ostalo varira vise -manje od samog razglasa... Tako da mogu da podrzim i onu pricu da treba klavijaturu stelovati po razglasu na kome se svira-pod uslovom da se sto češće ili stalno radi na tom istom razglasu.

Sent from Ttalk

Najbitnije srediti ritam kod kuce na monitore, a kad ides na posao ako ti ne daje isto kao kod kuce onda stelujes dok ne dobijes ton koj imas na monitore. Ne mozes 100% dobiti isti sound ali moze biti mn priblizan. Pozdrav

Sent from my HTC Sensation XE with Beats Audio Z715e using Tapatalk

Zanimljiva tema i čini mi se da se svi mi koji sviramo aranžere "borimo" s ovim problemom. Iako zvuk definiraju mnoge karakteristike ja ću u ovom tekstu izdovojiti samo jednu, linearnost zvuka. Linearan zvuk je onaj koji u sebi ima jednako zastupljene sve frekvencije, a odstupanja nisu veća od 3db. Daleko je ovo od ozbiljne definicije ali sasvim je dovoljno da se shvati suština za one manje upućene.

Da bi "kućno" podešavanje klavijature bilo što približnije onome što izlazi na svirci trebalo bi imati što linearnije sustave u oba slučaja. Sigurno je da su kvalitetni monitorski zvučnici dobra opcija za kućni rad. Međutim, ozvučenje na koje sviramo nema iste takve karakteristike, a često je i upitna kvaliteta sustava na koji se svira. Zato ono što izlazi na svirci nije isto onome što smo očekujemo i što smo čuli kod kuće. Kad se još pribroji akustika prostora u kojem se svira, broj ljudi, njihova buka ....

Ja koristim neke metode kojima pokušavam premostiti ovaj problem. Uvijek napravim par verzija istog styla s minimalno različitim postavkama volumena, vrste instrumenata i efekata. Sve verzije dobro rade u "kućnim uvijetima" i napravljene su samo radi testiranja na svirci. Radi se o max 3-4 varijacije styla koje tijekom nastupa mijenjam (poželjno na istoj pjesmi) i pamtim kako se koja od njih "ponaša" na razglasu. Tako izdvojim "favorita" pa kod kuće ponovo radim "finu doradu" i ovo ponavljam sve dok nisam potpuno zadovoljan.
Kod izrade styla koristim metodu slušanja s različitim volumenima. Npr. pokušajte svirati uz style vrlo tiho. Nakon 5-10 minuta dignite volumen blizu maximiuma i onda poslušajte omjere instrumenata, vidjet ćete da nije isto. Pa se onda opet vratite na "tihu svirku". Naravno, inicijalno radim style sa srednjom glasnoćom, ovo s promjenom glasnoće je za finu doradu.
Dobro je malo odmoriti uši, prekinuti rad i poslušati glazbu koja ima sound koji biste željeli dobiti na klavijaturi. Može se raditi o originalnoj snimci ili nekom stylu za koji znate da "dobro izlazi" na ozvučenje.
Najčešće koristim slušalice za rad. Za finu doradu kombiniram još komp zvučnike i hi-fi liniju. Bez obzira što imam komp zvučnike srednje klase, koriste mi da napravim usporedbu s Hi Fi linijom koja je vrlo kvalitetna i na njoj čujem sve nijanse.

Post je malo duži ali nadam se da će nekima možda biti koristan.

Jeste koristan ali, cini mi se da su tvoje metode malo komplikovane...

Vjerojatno je malo komplicirano. Nisam bio zadovoljan rezultatima "na prvu" i na ovaj način (izrada par verzija istog styla) sam riješio probleme na nastupu. Ionako sviraš i slušaš, a piknuti veziju B je u trenu. Rezultat je odmah vidljiv (slušljiv). Opet, pri izradi styla nije nikakav problem napraviti više verzija, A, B, C ...
Na nastupu su ton blende na mixeru za aranžer gotovo uvijek na nuli. Po mom mišljenju tamo se nema što podešavati.

Volumen na klavijaturi umnogome utiče na ton kao i odnose instrumenata (nije isto kad pjeva troglasni hor gdje su vokali podijeljeni i svaki ima svoju dinamiku i hor gdje se svi dernjaju). Ima mnogo načina štimanja u odnosu na jačinu i sve je stvar ukusa. Svoje performanse i aranžmane sam podešavao uvijek na istoj razini master levela i odnosi na razglas se ne mijenjaju. Trudim se da dam klavijaturi da diše, tj da držim gain u granicama normale, kako bi se razumjeli svi instrumenti i kako ne bi jedan drugi poklopili, a general pojačavam po potrebi.

Zbog toga sam i spomenuo master volumen na klavijaturi. Uvijek ga i treba koristiti negdje oko polovice, umjereno. Međutim, da bi se napravio još bolji balans dobro je poslušati style u tišoj i glasnijoj veziji. Postoji tu još volumen svakog parta pojedinačno. I najbitnija dimenzija koja je vezana uz glasnoću, dinamika odsviranih nota. Ona je u stvari "ključ" dobrog ritma, ona ritmu daje dušu.

Dao bih ljedan oš primjer izrađenog styla. Volumeni svih part-ova dignuti skoro do maximuma. Dinamika svih elementa bubnja odsvirana u rasponu 100-127 i još kada je bas bubanj na 127 :-), a fuz činela izkvanitizirana u 16-tinakama drži cijelo vrijeme na 110 .... Uši bole nakon 30 sec slušanja .... :D

@ELKO - podešavanje gain-a se radi po vrlo jednostavnom pravilu i tu nema odstupanja, gain nema nikakve veze s izradom niti reprodukcijom ritma, niti utječe na to to da "...bi se razumjeli svi instrumenti i kako ne bi jedan drugi poklopili...." ;)