| Tekst: | Zbog mene ne placi, suza nisam vrijedan
Na Badnje vece dok su zvona, zvona
zvonila,
pred crkvom Svetog Blaze ti si, duso, stajala,
i nekim starim salom kosu si malo
pokrila,
e, da je ne bi neka pahulja valjda smocila.
Pricaju mi da se sramis, kada
cujes za mene,
al' nisam ja ni pola tol'ko los ko sto kruze glasine.
Cesto sam gledao ka
tvojoj kuci, ali draga ne bese u snegu.
Al' svu svoju ljubav cuvao samo za tebe.
Zbog
mene ne placi, suza nisam vrijedan, kasno je da se sada mijenjam.
Zbog mene ne placi, suza nisam
vrijedan, kasno je da se sada mijenjam.
Milion puta prosao sam ispod tvoga prozora,
da
si rekla samo rijec, dosao bih krilima divljih gusaka,
jer nisam ja ni pola tol'ko los ko sto
kruze glasine.
Ja imam samo jednu nesrecu, unistim sve sto dotaknem.
Zbog mene ne
placi, suza nisam vrijedan, kasno je da se sada mijenjam.
Zbog mene ne placi, suza nisam
vrijedan, kasno je da se sada mijenjam,
jer ti, ti si meni nesto poput korijena, neka stara
navika.
Zbog mene ne placi, suza nisam vrijedan, kasno je.
Zbog mene ne placi, suza
nisam vrijedan.
Zbog mene ne placi. Zbog mene ne placi. Ne placi.
|
