Tekst: | Mizerija
I bez zlata i bez lusi, sva su blaga ti u dusi, kad ogrije te jubav
Puno sunca
i topline, pa se srce nebu vine, u ditinjstvu bez suza
Malo soldi, puno vire, u toj jubavi bez
mire, i vagun dobre voje
U kantunu puno mista, misal je ka arja cista, pa pisen pisme
svoje
Mizerija, mizerija, mizerija, mizerija
Miruj, miruj, pismo moja,
Ti jedina
znas di sam ostavija dusu
Miruj, miruj, pismo moja,
Jer kasno je sad ladni vitri vec
pusu
Mizerija, mizerija, tek pusta mizerija
Kad bi partile ferate strepija san uvik za
te, a briga se ne gasi
Zgrbjena si majko stala, bjankariju tuju prala, pobilile ti
vlasi
Jedna pisma iz dardina smantala je vaseg sina, dok cili vik je slidi
Zlatnin nozen
posrid srca, probola ga, neka grca, nek cili sug iscidi
Mizerija, mizerija, mizerija,
mizerija
Miruj, miruj, pismo moja,
Ti jedina znas kako boli lipota
Miruj, miruj, pismo
moja,
Jer vidit ces kad skrojis konce zivota
Mizerija, mizerija, tek pusta mizerija
|