| Tekst: | MACKA
U gradu, nije vazno ime, u praznoj sobi kaze prica.
I
usred ljeta, usred zime, ja vidim tuznoga mladica.
On zivi sam i ko' zanesen, u svome svetu
od papira.
A vani sunce, kisa, jesen, a vani vergl nesto svira.
No, jednog dana
sum kraj vrata, to neko nezvan uci zeli.
U njegov zivot poput tata, da njegovu samocu
deli.
A vani zima, vani snijezi, i pored praga macka lezi.
On pruza ruke ko' da sanja,
a vani zora svetlost danja.
No u tom casu, u tom trenu, pred sobom vide nagu zenu.
I on joj rece"budi moja" a ona kaze "bicu tvoja".
I sve sto ima , mladic skupi i stavi
trgovcu na vagu.
Da prstenje od zlata kupi i haljine za svoju dragu.
I sve sto
ima mladic skupi i stavi trgovcu na vagu.
Da prstenje od zlata kupi i haljine za svoju
dragu.
Da zlato zeli, a ne haje, za skromnu halju sto joj daje.
I tuzni mladic, svako
vece, u novu kradji opet krece.
Jer on je zeli, on je ljubi, i zeleo bi da je mazi.
Al' zna da svoju ljubav gubi, bez darova i ruku praznih.
I resi sada, jos ove noci, u
zadnju kradju on ce poci.
I u zoru se mladic vrati, da strasnim novcem ljubav
plati.
I donese joj dragi kamen u svijetu najlepsi od sviju.
U kom se kao jedan
plamen, sve vatre ovog sveta kriju.
I vide zena ruke pruza i ljubi kamen kao muza.
I
kao sto njega nikad nije uz tijelo hladan kamen grije.
I dok se njemu lice grci, u sobu
udje mis i trci.
I kao macka skoci zena na plen se baci istog trena.
I stize ga a
njeni zubi, vec traze meso koje pece.
I zeni koju mladic ljubi, sa kuta usne krv
potece.
U strahu mladic oci sklopi, te strasne slike neka odu.
On vide ladju sto
se topi, i svoju ljubav na tom brodu.
A kada opet nadje snage, on digne vedje zene nema.
I tada mesto svoje drage, on vide macku kako drema.
Kroz prozor udje svetlost danja,
on pruza ruke ko' da sanja.
Sad opet samo macku ima a vani studen, sneg i zima.
|
