Tekst: | Panonski mornar
Gledam Banat, Srem i Backu s Fruske gore.
Gledam tako, a u dusi
lom.
Tu je nekad, kazu knjige, bilo more,
cekalo me pa presusilo.
Rodjeni sam
moreplovac, ko Magelan
il' jos bolje ko admiral Kuk.
u ravnici usred njiva, gubim
elan,
nasukan u zitu morski vuk.
Mog mora nema i ne znam sta da radim,
moj stari
kaze da ni Dunav nije los.
Mog mora nema al ja zivim u nadi,
da mozda ipak negde srescemo se
jos.
Zivot mi je zato gorak kao tonik,
tuga moja beskrajna.
Al' na srecu tu je
mesec, svetionik,
vodi me kroz hladno more sna.
O, gde bas mene da takvo nesto
snadje.
Ovo je prica i za suze i za smeh.
Poneki mornar mozda ostane bez ladje,
ali bez
mora to je izuzetan peh.
Mog mora nema i ne znam sta da radim,
moj stari kaze da ni
Dunav nije los.
Mog mora nema al ja zivim u nadi,
da mozda ipak negde srescemo se jos.
|