Tekst: | Alogija - Igra
Mozda jednom, kad dani prodju svi,
shvatis gde smo i ko smo sada
mi.
Da li nas priroda obmanjuje i sve je igra
ili smo, ipak, deo nje?
Zasto svaka
prica ima kraj,
da li postoji druga sansa ili me vara osecaj.
Da li smo daleko u vecnosti
ili ne vidimo
da tu je negde oko nas?
Dok vreme brzo prolazi, pitas se gde smo sad
mi,
da li smo deo vecnosti...
I kada jednom dodje kraj,
ti nikad neces moci, znaj da
budes blizi istini!
Da li neko odozgo vidi sve,
da li smo mi deo igre
njegove...
Zasto nam daje da se mucimo da verujemo
da nikad nece doci kraj?
Dok
vreme brzo prolazi pitas se gde smo sad mi,
da li smo deo vecnosti...
I kad jednom dodje
kraj,
ti nikad neces moci, znaj, da budes blizi istini!
|