| Tekst: | Sinoc kada se vratih iz topla hamama
prodjoh pokraj basce staroga imama
kad tamo u basci, u
hladu jasmina
s ibrikom u ruci stajase Emina
Ja joj nazvah Selam jes, tako mi
dina
nece ni da cuje lijepa Emina
vec u srebrn ibrik zahvatila vode
pa niz bastu djule
zalijevati ode
S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste
rasplete joj one pletenice
guste
zamirisa kosa ko zumbuli plavi
a meni se krenu bururet u glavi
Zamal' ne
posrnuh, mojega mi dina
ali mi ne dodje lijepa Emina
samo me je jednom pogledala
mrko
niti haje alcak sto za njome crkoh
Ajsi, ajsa, jabasa
konja jase
subasa
Po basci se sece, a plecima krece
ni hodzin mi zapis, nista pomoc nece
ja
kakva je pusta, moga mi imana
stid je ne bi bilo da je kod Sultana
Umro stari pjesnik,
umrla Emina
ostala je pusta basca od jasmina
salomljen je ibrik, uvelo je cvijece
pjesma
o Emini nikad umrijet' nece |
