| Tekst: | Pklatovi (i dio)
(invazija pklatova)
Postoji jedna dimenzija nepoznata
covjeku.
Prostor izmedju svijetlosti i senke, izmedju nauke i praznoverja.
To je dimenzija
tamnih sila i perverzne imaginacije.
Gospodari te dimenzije nazivaju se
Pklatovi.
Pklatovi imaju i oci i usi i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir
potpuno mek, a korak previse lak.
Zauzeli su cijeli nas grad i poceli sebi ljude zvat'
Nisi
vise znao ko je covjek, a ko je Pklat.
Ubrzo su usli u svaki nas dom i ljudima spustili
zavjese.
Svak je mogao da vidi samo unutra, niko nije gledao napolje.
Na ulice su pustili
bjele medvede, cija je dlaka sjajna.
Dosli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati
tajna.
Mi smo Pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti,
Mi samo zelimo da mislite kao
mi.
Izmedju nas draga ne postoji nista otkako su na nasa vrata kucali.
Ne cujemo vrisak
komsinice, niti smo plin osjetili.
Prazne su case, puna pepeljara, nestaju boje,
Moje srce
kuca sporo tika-tat-ta.
Nema vise poljupca, ni svadje, ni samara.
Tvoga tijela draga ja se
vise ne secam.
Mi smo Pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti,
Mi samo zelimo da mislite
kao mi.
Iskaci kroz prozor mala i bjezimo odavde,
U dvoriste i park pa sve do kraja
ulice.
Ja cu na drugu stranu da im trag zamjetnem.
Ti cekaj na kraju grada, neka auto bude
upaljen.
|
