| Tekst: | Ljubav udara tamo gdje ne treba
Podno planina i orlovih krila on je pio potok s
izvora
Vode su tekle, a srne bi rekle, raja eno malog Milana
Vatra s ognjista je grijala pet
sijenki sa zidova
A na zidu Zvezda Crvena, Bijelo Dugme i sveti Nikola
Pored kuce
stala
U stali sjeno, ispod sjena maljutka
Sestra se bila dobro udala
U brata firma
krenula
Al' otac je bio tmuran na dan Arhandjela Gavrila
Govorio je svecano, rijecima
predaka
Mog su dedu jurili Turci, a vaseg Austrija
Ja sam bjezo od ustaskog noza, od
tada sam sjed
Opet je vrijeme da se Srpstvo brani puskom
Stante djeco u red
Fazila
je bila meka svila prava vila samo bez krila
Babo joj trgovao kozom od Visokog pa do
Gorazda
U kuci vazda osmjesi, i baklava puna tepsija
Imala je cetiri brata, cetiri vita
jelena
Al' majka joj suzna klanjala na prvi dan Bajrama.
Otac je zborio mirno, kao
stari hadzija
Mora se djeco braniti Bosna, nasa jedina
Zagleda se tad' u brata brat
Nema
sumnje pocinje rat.
Bila je noc i bila je hladna smjestena vjesta zasjeda
Akciju su
vodila cetiri brata, cetiri vita jelena
Odjeknu lelek klancima, prosu se se krv
rijekama
Zive uhvatise par momaka
Zivog i brata Milana
Kontraofanziva kao sto to
biva bila je zestoka
Srpsku vojsku vodio je licno pukovnik Slavko Lisica
Noc se okrenu
naopako, nema vise ni svitanja
Po srusenoj carsiji lutao je Milan
Trazec brata
rodjena
Al' umjesto brata, ispod jorgovana, stajala je lijepa Fazila
Ti ides sada sa
mnom, jasna su pravila
Tvoja braca drze moga brata
Slijedi razmjena
Nista ti se nece
desit ako budes pametna
Al' ljubav udari cesto tamo gdje ne treba
I kad joj se covjek
najmanje nada
A kad ljubav udari strasno tu stize i nesreca
I u plamenu sve obicno
strada
Pet dana je sjedila u uglu, kao pet stotina godina
Pet noci od straha, pet
jutara bez dodira
Al' sesti dan se u njima probudi luda bestija
Sesti se dan, kao san,
ljubav rodila
Blagi dodir usnama, jebena je sudbina
Zar ti je mala Turkinja mozak
popila
Zar ti nista ne znace Srpstvo i Sveti Nikola
Zar da ti brata na kolac nabiju,
govorila je rodbina
Zar ne znas da je rat, dje zivis ti
Ona ostaje sa mnom jebite se
svi
I uzalud je stigao haber da je spremna razmjena
Uzalud je babo slao novce vrati nam
se jedina
Moja je ovdje zadnja, ja ne idem od Milana
Jer ljubav udari cesto tamo gdje
ne treba
I kad joj se covjek najmanje nada
A kad ljubav udari strasno tu stize i
nesreca
I u plamenu sve obicno strada
Sve do zime nisu izlazili iz svoga malog
brloga
Prokleti da su Milan i Fazila i od boga i od naroda
Kazu da ih je grijala neka
djavolja ljubav vatrena
Kazu da je ta vrela ljubav jedne noci kuci zapalila
Gorio je
strasan plamen iznad bosanskih planina
A vojska tvrdi da tjela nisu nigdje nadjena
Neke
babe su ih vidjele da lete poput andjela
Primila ih je Amerika javio je novinar Rojtera
Al'
nije znao tacno ko je dobio azil
Milan i Fazila, il' Milana i Fazil
Ljubav udara cesto
tamo gdje ne treba
I kad joj se covjek najmanje nada
A kad ljubav udari strasno tu stize i
nesreca
I u plamenu sve obicno strada
Podno planina i orlovih krila on je pio potok s
izvora
|
