| Tekst: | Tereza Kesovija - Ne skrivaj od mene svoje lice
Na daleka polja spustila se tama
i suza u oku javila se sama,
a umorne staze sakrila je kisa
i pjesma u magli postala
je tisa.
Nad dalekim morem vjetrovi se disu,
sklapaju se vjede, sjecanja se nizu,
a srce bi htjelo, dok se grane lome
da istinu kase, ali nema kome.
Ne skrivaj od
mene svoje lice
kao grana koja skriva cvijet,
ne skrivaj od mene svoju ljubav,
neka
za nju sazna citav svijet.
Nad daleke ceste novo jutro stize,
uzalud sam zvala da mi
prides blize,
nad usnulom rijekom podigla se duga,
a u glasu mome ostala je tuga
Ne skrivaj od mene svoje lice....
|
