| Tekst: | A kad dodje proljece
Hej, tog jutra sam krenuo do nje
Mirisao drvored njene
ulice
Tiho dok je spavala kose rasute
On je bio jos kraj nje, ljubio joj sne
Ja sam
glavu pognuo, pogled skrenuo
Nisam niti trepnuo, kad sam krenuo
Samo jedna suza je kapnula
na dlan
U njoj ljubav ostaje, dalje idem sam
A kad dodje proljece na me pomisli
Dobra
moja, ne daj mu tajnu ljubavi
I ne daj mala, nikome biser oka dva
Nek te pjesma miluje kad
ne mogu ja.
Znam, sve su ljubavi prave nesretne
Sve sto imam ostaje uvijek kraj
tebe
Jos ponekad pozelim neubrano cvijece
Zalud bilo pjesama kad me ona
nece
Procvjetale grane mirisne
Poludjelo srce zbog tebe
Raspukle se zrele tresnje
tvojih usana
Ja jos, duso, nemam nikoga
|
