Tekst: | Nazad u veliki prljavi grad
Drukcije navike, drukciju ljudi,
daleka tutnjava
voza.
Ponekad sudbina surovo sudi,
konobar, jos jedna loza.
Jednim pogledom
dodirujem tugu,
secanja opet se bude.
Ja vise ne smem da gledam niz prugu,
vozovi
razdvajaju ljude.
Provodim prilicno sive dane
nigde beline ni sjaja,
fale mi
kerneri iz moje kafane,
fale mi dripci iz kraja.
Nazad u veliki, prljavi,
grad.
Gomila, buka, smog i dim,
cesto ko stene cvilim za tim
u dusi samo pustos i
jad
nazad u veliki prljavi grad.
|