Kad smo kod komunikacije. Radio sam sa kolegom koji peva ... onako da kažemo. Šta god sam krenuo da sviram bilo je ,,de brate to, daj nešto drugo". Kada krenem drugo ili krene pola tona više dok mu je u sledećoj pesmi isti tonalitet visok. Tu su polako poceli rogovi da mi rastu od njegovog pametovanja. Umesto da ljudima uzima keš on ih posalje kod mene za pesmu koja je recimo standard, i naravno naruci pesmu a kes zaboravi da da
. Najviše me nervira kada preko mikrofona pozove sledeću pesmu koju usput smulja onako profesionalno, da ni on nezna šta je rekao. Ili upadice ,,ajmo brže" . ,,Uspori malo". Dakle krajnji neprofesionalizam, da ne kazem k***enje. Ali kako je počeo tako je i završio (bar kod mene).